Job 11
1 respondens autem Sophar Naamathites dixit
Sofar iz Naama progovori tad i reče:
2 numquid qui multa loquitur non et audiet aut vir verbosus iustificabitur
“Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?
3 tibi soli tacebunt homines et cum ceteros inriseris a nullo confutaberis
Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?
4 dixisti enim purus est sermo meus et mundus sum in conspectu tuo
Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'
5 atque utinam Deus loqueretur tecum et aperiret labia sua tibi
Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori
6 ut ostenderet tibi secreta sapientiae et quod multiplex esset lex eius et intellegeres quod multo minora exigaris a Deo quam meretur iniquitas tua
kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.
7 forsitan vestigia Dei conprehendes et usque ad perfectum Omnipotentem repperies
Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?
Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? (Sheol h7585)
9 longior terrae mensura eius et latior mari
Duže je od zemlje - šire je od mora!
10 si subverterit omnia vel in unum coartaverit quis contradicet ei
Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?
11 ipse enim novit hominum vanitatem et videns iniquitatem nonne considerat
Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.
12 vir vanus in superbiam erigitur et tamquam pullum onagri se liberum natum putat
Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.
13 tu autem firmasti cor tuum et expandisti ad eum manus tuas
Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,
14 si iniquitatem quod est in manu tua abstuleris a te et non manserit in tabernaculo tuo iniustitia
ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,
15 tum levare poteris faciem tuam absque macula et eris stabilis et non timebis
čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
16 miseriae quoque oblivisceris et quasi aquarum quae praeterierint recordaberis
Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.
17 et quasi meridianus fulgor consurget tibi ad vesperam et cum te consumptum putaveris orieris ut lucifer
Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.
18 et habebis fiduciam proposita tibi spe et defossus securus dormies
U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.
19 requiesces et non erit qui te exterreat et deprecabuntur faciem tuam plurimi
Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.
20 oculi autem impiorum deficient et effugium peribit ab eis et spes eorum abominatio animae
A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada.”
