Genesis 11
1 erat autem terra labii unius et sermonum eorundem
A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake rijeèi.
2 cumque proficiscerentur de oriente invenerunt campum in terra Sennaar et habitaverunt in eo
A kad otidoše od istoka, naðoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje.
3 dixitque alter ad proximum suum venite faciamus lateres et coquamus eos igni habueruntque lateres pro saxis et bitumen pro cemento
Pa rekoše meðu sobom: hajde da pravimo ploèe i da ih u vatri peèemo. I bjehu im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto kreèa.
4 et dixerunt venite faciamus nobis civitatem et turrem cuius culmen pertingat ad caelum et celebremus nomen nostrum antequam dividamur in universas terras
Poslije rekoše: hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj æe vrh biti do neba, da steèemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji.
5 descendit autem Dominus ut videret civitatem et turrem quam aedificabant filii Adam
A Gospod siðe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi èovjeèiji.
6 et dixit ecce unus est populus et unum labium omnibus coeperuntque hoc facere nec desistent a cogitationibus suis donec eas opere conpleant
I reèe Gospod: gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to poèeše raditi, i neæe im smetati ništa da ne urade što su naumili.
7 venite igitur descendamus et confundamus ibi linguam eorum ut non audiat unusquisque vocem proximi sui
Hajde da siðemo, i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore.
8 atque ita divisit eos Dominus ex illo loco in universas terras et cessaverunt aedificare civitatem
Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada.
9 et idcirco vocatum est nomen eius Babel quia ibi confusum est labium universae terrae et inde dispersit eos Dominus super faciem cunctarum regionum
Zato se prozva Vavilon, jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji.
10 hae generationes Sem Sem centum erat annorum quando genuit Arfaxad biennio post diluvium
Ovo je pleme Simovo: bijaše Simu sto godina, kad rodi Arfaksada, druge godine poslije potopa.
11 vixitque Sem postquam genuit Arfaxad quingentos annos et genuit filios et filias
A rodiv Arfaksada poživje Sim pet stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri.
12 porro Arfaxad vixit triginta quinque annos et genuit Sale
A Arfaksad poživje trideset i pet godina, i rodi Salu;
13 vixitque Arfaxad postquam genuit Sale trecentis tribus annis et genuit filios et filias
A rodiv Salu poživje Arfaksad èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri.
14 Sale quoque vixit triginta annis et genuit Eber
A Sala poživje trideset godina, i rodi Evera;
15 vixitque Sale postquam genuit Eber quadringentis tribus annis et genuit filios et filias
A rodiv Evera poživje Sala èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri.
16 vixit autem Eber triginta quattuor annis et genuit Faleg
A Ever poživje trideset i èetiri godine, i rodi Faleka;
17 et vixit Eber postquam genuit Faleg quadringentis triginta annis et genuit filios et filias
A rodiv Faleka poživje Ever èetiri stotine i trideset godina, raðajuæi sinove i kæeri.
18 vixit quoque Faleg triginta annis et genuit Reu
A Falek poživje trideset godina i rodi Ragava;
19 vixitque Faleg postquam genuit Reu ducentis novem annis et genuit filios et filias
A rodiv Ragava poživje Falek dvjesta i devet godina, raðajuæi sinove i kæeri.
20 vixit autem Reu triginta duobus annis et genuit Sarug
A Ragav poživje trideset i dvije godine i rodi Seruha;
21 vixitque Reu postquam genuit Sarug ducentis septem annis et genuit filios et filias
A rodiv Seruha poživje Ragav dvjesta i sedam godina, raðajuæi sinove i kæeri.
22 vixit vero Sarug triginta annis et genuit Nahor
A Seruh poživje trideset godina, i rodi Nahora;
23 vixitque Sarug postquam genuit Nahor ducentos annos et genuit filios et filias
A rodiv Nahora poživje Seruh dvjesta godina, raðajuæi sinove i kæeri.
24 vixit autem Nahor viginti novem annis et genuit Thare
A Nahor poživje dvadeset i devet godina, i rodi Taru;
25 vixitque Nahor postquam genuit Thare centum decem et novem annos et genuit filios et filias
A rodiv Taru poživje Nahor sto i devetnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri.
26 vixitque Thare septuaginta annis et genuit Abram et Nahor et Aran
A Tara poživje sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana.
27 hae sunt autem generationes Thare Thare genuit Abram et Nahor et Aran porro Aran genuit Loth
A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota.
28 mortuusque est Aran ante Thare patrem suum in terra nativitatis suae in Ur Chaldeorum
I umrije Aran prije Tare oca svojega na postojbini svojoj, u Uru Haldejskom.
29 duxerunt autem Abram et Nahor uxores nomen autem uxoris Abram Sarai et nomen uxoris Nahor Melcha filia Aran patris Melchae et patris Ieschae
I oženi se Avram i Nahor, i ženi Avramovoj bješe ime Sara a ženi Nahorovoj ime Melha, kæi Arama oca Melhe i Jeshe.
30 erat autem Sarai sterilis nec habebat liberos
A Sara bješe nerotkinja, i ne imaše poroda.
31 tulit itaque Thare Abram filium suum et Loth filium Aran filium filii sui et Sarai nurum suam uxorem Abram filii sui et eduxit eos de Ur Chaldeorum ut irent in terram Chanaan veneruntque usque Haran et habitaverunt ibi
I uze Tara sina svojega Avrama i Lota sina Aranova, unuka svojega, i Saru snahu svoju, ženu Avrama sina svojega; i poðoše zajedno iz Ura Haldejskoga da idu u zemlju Hanansku, i doðoše do Harana, i ondje se nastaniše.
32 et facti sunt dies Thare ducentorum quinque annorum et mortuus est in Haran
I poživje Tara svega dvjesta i pet godina; i umrije Tara u Haranu.
