< Hiezechielis Prophetæ 38 >
1 et factus est sermo Domini ad me dicens
Pea naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
2 fili hominis pone faciem tuam contra Gog terram Magog principem capitis Mosoch et Thubal et vaticinare de eo
“Foha ʻoe tangata, fakahanga ho mata kia Koki, ʻae fonua ko Mekoki, ʻaia ʻoku ʻeiki lahi hake ʻia Meseke, pea mo Tupale, pea kikite kiate ia,
3 et dices ad eum haec dicit Dominus Deus ecce ego ad te Gog principem capitis Mosoch et Thubal
Mo ke pehē, ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; Vakai, ʻe Koki, ʻoku ou tuʻu au kiate koe, ʻa koe ko e ʻeiki lahi ʻi Meseke, pea mo Tupale;
4 et circumagam te et ponam frenum in maxillis tuis et educam te et omnem exercitum tuum equos et equites vestitos loricis universos multitudinem magnam hastam et clypeum arripientium et gladium
Pea te u fakafoki koe ki mui, pea te u ʻai ʻae mātaʻu ki ho ngutu, pea te u fusi mai ʻa koe, mo hoʻo kau tau kotoa pē, ʻae fanga hoosi, mo e kau heka hoosi, ʻakinautolu kotoa pē ʻoku kofu fakaʻeiʻeiki, ʻio, ʻae fuʻu tokolahi ʻoku toʻo ʻae fakaū mo e pā, pea ʻoku nau taki taha toʻo mo e heletā ʻi honau nima;
5 Persae Aethiopes et Lybies cum eis omnes scutati et galeati
ʻA Peasia, mo ʻItiopea, mo Lipea, fakataha mo kinautolu; ʻoku ʻai kotoa pē ʻekinautolu ʻae pā, mo e tatā ki he tau:
6 Gomer et universa agmina eius domus Thogorma latera aquilonis et totum robur eius populique multi tecum
ʻA Komela, pea mo ʻene ngaahi matatau; ʻae fale ʻo Tokama mei he feituʻu tokelau, mo ʻene faʻahitaʻu ʻaʻana; pea mo e kakai tokolahi kuo fakataha mo koe.
7 praepara et instrue te et omnem multitudinem tuam quae coacervata est ad te et esto eis in praeceptum
Ke ke teuteu pe koe, pea ke teuteu pe maʻau, ʻa koe, mo e kakai kotoa pē kuo fakataha mai kiate koe, pea ke leʻohi ʻe koe kiate kinautolu.
8 post dies multos visitaberis in novissimo annorum venies ad terram quae reversa est a gladio congregata est de populis multis ad montes Israhel qui fuerunt deserti iugiter haec de populis educta est et habitaverunt in ea confidenter universi
Hili ʻae ngaahi ʻaho lahi ʻe fai ʻae ʻaʻahi kiate koe: te ke toe hoko mai ʻi he ngaahi taʻu fakamui, ki he fonua kuo fakamoʻui mai mei he heletā, pea ʻe tānaki koe mei he ngaahi kakai tokolahi, ki he ngaahi moʻunga ʻo ʻIsileli, ʻaia naʻe lala ʻo fuoloa: ʻio, ʻe ʻomi ia mei he ngaahi puleʻanga, pea te nau nofo malu kotoa pē ʻakinautolu.
9 ascendens autem quasi tempestas venies et quasi nubes ut operias terram tu et omnia agmina tua et populi multi tecum
Te ke ʻalu hake, pea hoko mai ʻo hangē ko e taufa matangi, pea te ke hangē ko e ʻao ke ʻufiʻufi ʻae fonua, ʻa koe, mo hoʻo ngaahi matatau, mo e kakai tokolahi ʻe fakataha mo koe.”
10 haec dicit Dominus Deus in die illa ascendent sermones super cor tuum et cogitabis cogitationem pessimam
ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua hoko foki ʻo pehē, “ʻI he kuonga pe ko ia, ʻe hū ʻae ngaahi meʻa ki ho loto, pea te ke fakakaukau ai ki ha ngāue kovi:
11 et dices ascendam ad terram absque muro veniam ad quiescentes habitantesque secure omnes habitant sine muro vectes et portae non sunt eis
Pea te ke lea ʻo pehē, Te u ʻalu hake ki he fonua ʻoe ngaahi kolo ʻoku ʻikai ʻāʻi; te u ʻalu kiate kinautolu ʻoku mālōlō, mo nofo fiemālie, ʻakinautolu ʻoku nofo, ʻoku ʻikai hanau ʻā, pe ha songo, pe ha matapā,
12 ut diripias spolia et invadas praedam ut inferas manum tuam super eos qui deserti fuerant et postea restituti et super populum qui est congregatus ex gentibus qui possidere coepit et esse habitator umbilici terrae
Koeʻuhi ke u vete ia, mo maʻu ha koloa; ke ʻai hoku nima ki he ngaahi potu lala kuo fakakakai, pea mo e kakai ʻaia kuo tānaki mei he ngaahi puleʻanga, ʻakinautolu kuo maʻu ʻae fanga manu mo e koloa, pea ʻoku nau nofo ʻi he lotolotonga ʻoe fonua.
13 Seba et Dedan et negotiatores Tharsis et omnes leones eius dicent tibi numquid ad sumenda spolia tu venis ecce ad diripiendam praedam congregasti multitudinem tuam ut tollas argentum et aurum auferas supellectilem atque substantiam et diripias manubias infinitas
ʻE pehē mai kiate koe ʻe Sipa, mo Tetani, mo e kau fakatau ʻi Tasisi, mo e fanga laione mui kotoa pē ʻoku ʻi ai, ‘Kuo ke haʻu koe ke fai ha vete? Kuo ke fakataha hoʻo kakai ke maʻu mālohi ha koloa? Ke fetuku mo ʻave ha siliva mo ha koula, ke ʻave ʻae fanga manu mo e koloa, pea ke ʻave mo e meʻa lahi ʻaupito?’”
14 propterea vaticinare fili hominis et dices ad Gog haec dicit Dominus Deus numquid non in die illo cum habitaverit populus meus Israhel confidenter scies
Ko ia, foha ʻoe tangata, kikite, pea ke pehē kia Koki, “ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; ʻe ʻikai te ke ʻilo ʻi he ʻaho ko ia, ʻe nofo fiemālie ʻa hoku kakai ko ʻIsileli?
15 et venies de loco tuo a lateribus aquilonis tu et populi multi tecum ascensores equorum universi coetus magnus et exercitus vehemens
Pea te ke haʻu mei ho potu ʻi he feituʻu tokelau, ʻa koe, mo e kakai tokolahi ʻe fakataha mo koe, ko e kau heka hoosi kotoa pē ʻakinautolu, ko e fuʻu tokolahi ʻaupito, pea ko e kau tau mālohi:
16 et ascendes super populum meum Israhel quasi nubes ut operias terram in novissimis diebus eris et adducam te super terram meam ut sciant gentes me cum sanctificatus fuero in te in oculis eorum o Gog
Pea te ke hoko hake ki hoku kakai ko ʻIsileli, ʻo hangē ko e ʻao ke ʻufiʻufi ʻae fonua; ʻe hoko ia ʻi he ngaahi ʻaho fakamui, pea te u ʻomi koe ke tauʻi ʻa hoku fonua, koeʻuhi ke ʻiloʻi au ʻe he hiteni, ʻoka fakaongoongoleleiʻi au ʻe koe, ʻE Koki, ʻi honau ʻao.
17 haec dicit Dominus Deus tu ergo ille es de quo locutus sum in diebus antiquis in manu servorum meorum prophetarum Israhel qui prophetaverunt in diebus illorum temporum ut adducerem te super eos
ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; ko koe ia ʻaia naʻaku lea ki ai ʻi muʻa ʻi heʻeku kau tamaioʻeiki ko e kau palōfita ʻo ʻIsileli, ʻakinautolu naʻe kikite ʻi he ngaahi ʻaho ko ia ki ha ngaahi taʻu lahi, ʻo pehē, Te u ʻomi koe ke tauʻi ʻakinautolu.
18 et erit in die illa in die adventus Gog super terram Israhel ait Dominus Deus ascendet indignatio mea in furore meo
Pea ʻe hoko ʻo pehē foki ʻi he kuonga pe ko ia, ʻe haʻu ʻa Koki ki he fonua ʻo ʻIsileli ke tauʻi ia, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua, ʻe ʻalu hake foki ʻae houhau ʻi hoku fofonga.
19 et in zelo meo in igne irae meae locutus sum quia in die illa erit commotio magna super terram Israhel
He kuo u lea ʻi heʻeku fuaʻa, pea mo e kakaha ʻo hoku tuputāmaki, Ko e moʻoni ʻe ai ʻae ngalulu fakamanavahē ʻi he fonua ʻo ʻIsileli ʻi he ʻaho ko ia;
20 et commovebuntur a facie mea pisces maris et volucres caeli et bestiae agri et omne reptile quod movetur super humum cunctique homines qui sunt super faciem terrae et subvertentur montes et cadent sepes et omnis murus in terra corruet
Ko ia ʻe tetetete ai ʻi hoku ʻao ʻae ngaahi ika ʻoe tahi, mo e fanga manupuna ʻoe langi, ʻae fanga manu ʻoe vao, mo e meʻa totolo kotoa pē, ʻoku ngaolo ʻi he funga ʻo māmani, pea mo e kakai kotoa pē ʻoku ʻi he funga ʻo māmani, pea ʻe holoki hifo ʻae ngaahi moʻunga, pea ʻe holo mo e ngaahi potu lilifa, pea ʻe hinga ki lalo ki he kelekele ʻae ngaahi ʻā kotoa pē.
21 et convocabo adversum eum in cunctis montibus meis gladium ait Dominus Deus gladius uniuscuiusque in fratrem suum dirigetur
Pea te u ui mai ʻae heletā kiate ia, ʻi hoku ngaahi moʻunga kotoa pē, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua: ʻe tuʻu taki taha ʻae tangata mo ʻene heletā ke tauʻi ʻa hono tokoua.
22 et iudicabo eum peste et sanguine et imbre vehementi et lapidibus inmensis ignem et sulphur pluam super eum et super exercitum eius et super populos multos qui sunt cum eo
Pea te u fai mo ia ʻi he mahaki fakaʻauha mo e lilingi toto; pea te u fakaʻauha kiate ia, mo ʻene ngaahi matatau, pea mo e kakai kotoa pē ʻoku fakataha mo ia, ko e lovai fakamanavahē, mo e ʻuha maka lalahi, mo e afi, mo e sulifa.
23 et magnificabor et sanctificabor et notus ero in oculis gentium multarum et scient quia ego Dominus
ʻE pehē ʻa ʻeku fakaongoongoleleiʻi au ʻeau pe, mo hoku fakamāʻoniʻoniʻi; pea ʻe ʻiloʻi au ʻe he mata ʻoe ngaahi puleʻanga lahi, pea te nau ʻilo ko Sihova au.”