Ecclesiastes 10
1 muscae morientes perdunt suavitatem unguenti pretiosior est sapientia et gloria parva ad tempus stultitia
Od mrtvijeh muha usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, tako od malo ludosti cijena mudrosti i slavi.
2 cor sapientis in dextera eius et cor stulti in sinistra illius
Srce je mudromu s desne strane, a ludomu je s lijeve strane.
3 sed et in via stultus ambulans cum ipse insipiens sit omnes stultos aestimat
Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svjema da je bezuman.
4 si spiritus potestatem habentis ascenderit super te locum tuum ne dimiseris quia curatio cessare faciet peccata maxima
Ako se podigne na te gnjev onoga koji vlada, ne ostavljaj mjesta svojega, jer blagost uklanja velike grijehe.
5 est malum quod vidi sub sole quasi per errorem egrediens a facie principis
Ima zlo koje vidjeh pod suncem, kao pogrješka koja dolazi od vladaoca:
6 positum stultum in dignitate sublimi et divites sedere deorsum
Ludost se posaðuje na najviše mjesto, i bogati sjede na niskom mjestu.
7 vidi servos in equis et principes ambulantes quasi servos super terram
Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge.
8 qui fodit foveam incidet in eam et qui dissipat sepem mordebit eum coluber
Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija.
9 qui transfert lapides adfligetur in eis et qui scindit ligna vulnerabitur ab eis
Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih.
10 si retunsum fuerit ferrum et hoc non ut prius sed hebetatum erit multo labore exacuatur et post industriam sequitur sapientia
Kad se zatupi gvožðe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti.
11 si mordeat serpens in silentio nihil eo minus habet qui occulte detrahit
Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè.
12 verba oris sapientis gratia et labia insipientis praecipitabunt eum
Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove.
13 initium verborum eius stultitia et novissimum oris illius error pessimus
Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje.
14 stultus verba multiplicat ignorat homo quid ante se fuerit et quod post futurum est quis illi poterit indicare
Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti?
15 labor stultorum adfliget eos qui nesciunt in urbem pergere
Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi.
16 vae tibi terra cuius rex est puer et cuius principes mane comedunt
Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu!
17 beata terra cuius rex nobilis est et cuius principes vescuntur in tempore suo ad reficiendum et non ad luxuriam
Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju.
18 in pigritiis humiliabitur contignatio et in infirmitate manuum perstillabit domus
S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuæa.
19 in risu faciunt panem ac vinum ut epulentur viventes et pecuniae oboedient omnia
Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve.
20 in cogitatione tua regi ne detrahas et in secreto cubiculi tui ne maledixeris diviti quia avis caeli portabit vocem tuam et qui habet pinnas adnuntiabit sententiam
Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u klijeti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatoga, jer ptica nebeska odnijeæe glas i što krila ima dokazaæe rijeè.
