< Actuum Apostolorum 27 >

1 ut autem iudicatum est eum navigare in Italiam et tradi Paulum cum reliquis custodiis centurioni nomine Iulio cohortis Augustae
Kad je odlučeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske čete, imenom Juliju.
2 ascendentes autem navem hadrumetinam incipientem navigare circa Asiae loca sustulimus perseverante nobiscum Aristarcho Macedone Thessalonicense
Popesmo se na neku adramitsku lađu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.
3 sequenti autem die devenimus Sidonem humane autem tractans Iulius Paulum permisit ad amicos ire et curam sui agere
Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom čovječno postupao, dopusti mu poći k prijateljima da se pobrinu za nj.
4 et inde cum sustulissemus subnavigavimus Cypro propterea quod essent venti contrarii
Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni -
5 et pelagus Ciliciae et Pamphiliae navigantes venimus Lystram quae est Lyciae
pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku.
6 et ibi inveniens centurio navem alexandrinam navigantem in Italiam transposuit nos in eam
Ondje satnik nađe neku aleksandrijsku lađu za Italiju i ukrca nas na nju.
7 et cum multis diebus tarde navigaremus et vix devenissemus contra Cnidum prohibente nos vento adnavigavimus Cretae secundum Salmonem
Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone
8 et vix iuxta navigantes venimus in locum quendam qui vocatur Boni portus cui iuxta erat civitas Thalassa
pa jedva jedvice ploveći uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja.
9 multo autem tempore peracto et cum iam non esset tuta navigatio eo quod et ieiunium iam praeterisset consolabatur Paulus
Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna jer je Post već bio izminuo, opominjaše Pavao:
10 dicens eis viri video quoniam cum iniuria et multo damno non solum oneris et navis sed etiam animarum nostrarum incipit esse navigatio
“Ljudi, govorio im je, vidim da će plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote.”
11 centurio autem gubernatori et nauclerio magis credebat quam his quae a Paulo dicebantur
Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim riječima.
12 et cum aptus portus non esset ad hiemandum plurimi statuerunt consilium navigare inde si quo modo possent devenientes Phoenice hiemare portum Cretae respicientem ad africum et ad chorum
A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.
13 adspirante autem austro aestimantes propositum se tenere cum sustulissent de Asson legebant Cretam
Uto duhne blagi južnjak i oni, misleći da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu.
14 non post multum autem misit se contra ipsam ventus typhonicus qui vocatur euroaquilo
Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistočnjak.
15 cumque arrepta esset navis et non posset conari in ventum data nave flatibus ferebamur
Zahvati lađu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi.
16 insulam autem quandam decurrentes quae vocatur Caudam potuimus vix obtinere scapham
Prolazeći ispod nekog otočića zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti čamac.
17 qua sublata adiutoriis utebantur accingentes navem timentes ne in Syrtim inciderent submisso vase sic ferebantur
Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu lađu. Bojeći se pak da se ne nasuču u Sirti, spustiše prvenjaču. Tako ih je nosilo.
18 valide autem nobis tempestate iactatis sequenti die iactum fecerunt
Budući da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara,
19 et tertia die suis manibus armamenta navis proiecerunt
a treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu.
20 neque sole autem neque sideribus apparentibus per plures dies et tempestate non exigua inminente iam ablata erat spes omnis salutis nostrae
Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je već propala svaka nada da ćemo se spasiti.
21 et cum multa ieiunatio fuisset tunc stans Paulus in medio eorum dixit oportebat quidem o viri audito me non tollere a Creta lucrique facere iniuriam hanc et iacturam
Ni jelo se već dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reče: “Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeći ovu nepogodu i štetu.
22 et nunc suadeo vobis bono animo esse amissio enim nullius animae erit ex vobis praeterquam navis
Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša između vas neće stradati, nego samo lađa.
23 adstitit enim mihi hac nocte angelus Dei cuius sum ego et cui deservio
Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim
24 dicens ne timeas Paule Caesari te oportet adsistere et ecce donavit tibi Deus omnes qui navigant tecum
te reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.'
25 propter quod bono animo estote viri credo enim Deo quia sic erit quemadmodum dictum est mihi
Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno.
26 in insulam autem quandam oportet nos devenire
Ali treba da se nasučemo na neki otok.”
27 sed posteaquam quartadecima nox supervenit navigantibus nobis in Hadria circa mediam noctem suspicabantur nautae apparere sibi aliquam regionem
Bijaše već četrnaesta noć što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoći naslutiše mornari da im se primiče neka zemlja.
28 qui submittentes invenerunt passus viginti et pusillum inde separati invenerunt passus quindecim
Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i nađoše ih petnaest.
29 timentes autem ne in aspera loca incideremus de puppi mittentes anchoras quattuor optabant diem fieri
Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme četiri sidra iščekujući da se razdani.
30 nautis vero quaerentibus fugere de navi cum misissent scapham in mare sub obtentu quasi a prora inciperent anchoras extendere
Kad su mornari bili naumili uteći iz lađe i počeli spuštati čamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra,
31 dixit Paulus centurioni et militibus nisi hii in navi manserint vos salvi fieri non potestis
reče Pavao satniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se spasiti ne možete!”
32 tunc absciderunt milites funes scaphae et passi sunt eam excidere
Nato vojnici presjekoše užad čamca i pustiše da padne.
33 et cum lux inciperet fieri rogabat Paulus omnes sumere cibum dicens quartadecima hodie die expectantes ieiuni permanetis nihil accipientes
Do pred svanuće nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: “Četrnaesti je danas dan, reče, što bez jela čekate, ništa ne okusivši.
34 propter quod rogo vos accipere cibum pro salute vestra quia nullius vestrum capillus de capite peribit
Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti.”
35 et cum haec dixisset sumens panem gratias egit Deo in conspectu omnium et cum fregisset coepit manducare
Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti.
36 animaequiores autem facti omnes et ipsi adsumpserunt cibum
Svi se razvedre te i oni uzmu hrane.
37 eramus vero universae animae in navi ducentae septuaginta sex
A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i šest duša.
38 et satiati cibo adleviabant navem iactantes triticum in mare
Jednom nasićeni, stanu rasterećivati lađu bacajući žito u more.
39 cum autem dies factus esset terram non agnoscebant sinum vero quendam considerabant habentem litus in quem cogitabant si possent eicere navem
Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluče, bude li moguće, u nj zavesti lađu.
40 et cum anchoras abstulissent committebant se mari simul laxantes iuncturas gubernaculorum et levato artemone secundum flatum aurae tendebant ad litus
Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaču prema vjetru pa udare k obali.
41 et cum incidissemus in locum bithalassum inpegerunt navem et prora quidem fixa manebat inmobilis puppis vero solvebatur a vi maris
Ali naletješe na plićak i nasukaše brod: pramac, nasađen, osta nepomičan, a krmu razdiraše žestina valova.
42 militum autem consilium fuit ut custodias occiderent ne quis cum enatasset effugeret
Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao,
43 centurio autem volens servare Paulum prohibuit fieri iussitque eos qui possent natare mittere se primos et evadere et ad terram exire
ali im satnik, hoteći spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskaču i izađu na kraj,
44 et ceteros alios in tabulis ferebant quosdam super ea quae de navi essent et sic factum est ut omnes animae evaderent ad terram
a ostali će, tko na daskama, tko na olupinama lađe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno.

< Actuum Apostolorum 27 >