Romanos 12
1 Obsecro itaque vos fratres per misericordiam Dei, ut exhibeatis corpora vestra hostiam viventem, sanctam, Deo placentem, rationabile obsequium vestrum.
Molim vas dakle, braæo, milosti Božije radi, da date tjelesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; to da bude vaše duhovno bogomoljstvo.
2 Et nolite conformari huic saeculo, sed reformamini in novitate sensus vestri: ut probetis quae sit voluntas Dei bona, et beneplacens, et perfecta. (aiōn g165)
I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija. (aiōn g165)
3 Dico enim per gratiam quae data est mihi, omnibus qui sunt inter vos: Non plus sapere quam oportet sapere, sed sapere ad sobrietatem: et unicuique sicut Deus divisit mensuram fidei.
Jer kroz blagodat koja je meni data kažem svakome koji je meðu vama da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smjernosti kao što je kome Bog udijelio mjeru vjere.
4 Sicut enim in uno corpore multa membra habemus, omnia autem membra non eumdem actum habent:
Jer kao u jednom tijelu što imamo mnoge ude a udi svi nemaju jedan posao,
5 ita multi unum corpus sumus in Christo, singuli autem alter alterius membra.
Tako smo mnogi jedno tijelo u Hristu, a po sebi smo udi jedan drugome.
6 Habentes autem donationes secundum gratiam, quae data est nobis, differentes: sive prophetiam secundum rationem fidei,
A imamo razlièite darove po blagodati koja nam je dana: ako proroštvo, neka bude po mjeri vjere;
7 sive ministerium in ministrando, sive qui docet in doctrina,
Ako li službu, neka služi; ako je uèitelj, neka uèi;
8 qui exhortatur in exhortando, qui tribuit in simplicitate, qui praeest in solicitudine, qui miseretur in hilaritate.
Ako je tješitelj, neka tješi; koji daje neka daje prosto; koji upravlja neka se brine; koji èini milost neka èini s dobrom voljom.
9 Dilectio sine simulatione: Odientes malum, adhaerentes bono:
Ljubav da ne bude lažna. Mrzeæi na zlo držite se dobra.
10 charitatem fraternitatis invicem diligentes: Honore invicem praevenientes:
Bratskom ljubavi budite jedan k drugome ljubazni. Èašæu jedan drugoga veæeg èinite.
11 Solicitudine non pigri: Spiritu ferventes: Domino servientes:
Ne budite u poslu lijeni; budite ognjeni u duhu, služite Gospodu.
12 Spe gaudentes: In tribulatione patientes: Orationi instantes:
Nadanjem veselite se, u nevolji trpite, u molitvi budite jednako.
13 Necessitatibus sanctorum communicantes: Hospitalitatem sectantes.
Dijelite potrebe sa svetima; primajte rado putnike.
14 Benedicite persequentibus vos: benedicite, et nolite maledicere.
Blagosiljajte one koji vas gone: blagosiljajte, a ne kunite.
15 Gaudete cum gaudentibus, flete cum flentibus:
Radujte se s radosnima, i plaèite s plaènima.
16 Idipsum invicem sentientes: Non alta sapientes, sed humilibus consentientes. Nolite esse prudentes apud vosmetipsos:
Budite jedne misli meðu sobom. Ne mislite o visokijem stvarima, nego se držite niskijeh. Ne mislite za sebe da ste mudri.
17 Nulli malum pro malo reddentes: providentes bona non tantum coram Deo, sed etiam coram omnibus hominibus.
A nikome ne vraæajte zla za zlo; promišljajte o tom što je dobro pred svijem ljudima.
18 Si fieri potest, quod ex vobis est, cum omnibus hominibus pacem habentes:
Ako je moguæe, koliko do vas stoji, imajte mir sa svijem ljudima.
19 Non vosmetipsos defendentes charissimi, sed date locum irae. scriptum est enim: Mihi vindictam: et ego retribuam, dicit Dominus.
Ne osveæujte se za sebe, ljubazni, nego podajte mjesto gnjevu, jer stoji napisano: moja je osveta, ja æu vratiti, govori Gospod.
20 Sed si esurierit inimicus tuus, ciba illum: si sitit, potum da illi: hoc enim faciens, carbones ignis congeres super caput eius.
Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer èineæi to ugljevlje ognjeno skupljaš na glavu njegovu.
21 Noli vinci a malo, sed vince in bono malum.
Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrom.
