Psalmorum 95

1 Laus Cantici David. Venite, exultemus Domino: iubilemus Deo salutari nostro:

Hodite, zapjevajmo Gospodu, pokliknimo Bogu, gradu spasenja svojega!

2 Praeoccupemus faciem eius in confessione: et in psalmis iubilemus ei.

Izaðimo pred lice njegovo s hvalom, u pjesmama pokliknimo mu!

3 Quoniam Deus magnus Dominus: et rex magnus super omnes deos.

Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima.

4 Quia in manu eius sunt omnes fines terrae: et altitudines montium ipsius sunt.

U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i visine gorske njegove su.

5 Quoniam ipsius est mare, et ipse fecit illud: et siccam manus eius formaverunt.

Njegovo je more i on ga je stvorio, i suhotu ruke su njegove naèinile.

6 Venite adoremus, et procidamus: et ploremus ante Dominum, qui fecit nos.

Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim.

7 Quia ipse est Dominus Deus noster: et nos populus pascuae eius, et oves manus eius.

Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov:

8 Hodie si vocem eius audieritis, nolite obdurare corda vestra;

“Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Merivi, kao u dan kušanja u pustinji,

9 Sicut in irritatione secundum diem tentationis in deserto: ubi tentaverunt me patres vestri, probaverunt, et viderunt opera mea.

Gdje me kušaše oci vaši, ispitaše i vidješe djelo moje.

10 Quadraginta annis offensus fui generationi illi, et dixi: Semper hi errant corde.

Èetrdeset godina srdih se na rod onaj, i rekoh: ovi ljudi tumaraju srcem, i ne znaju putova mojih;

11 Et isti non cognoverunt vias meas: ut iuravi in ira mea: Si introibunt in requiem meam.

I zato se zakleh u gnjevu svom da neæe uæi u mir moj.”