< Psalmorum 91 >
1 Laus Cantici David. Qui habitat in adiutorio Altissimi, in protectione Dei caeli commorabitur.
Koji živi u zaklonu višnjega, u sjenu svemoguæega poèiva.
2 Dicet Domino: Susceptor meus es tu, et refugium meum: Deus meus sperabo in eum.
Govori Gospodu: ti si utoèište moje i braniè moj, Bog moj, u kojega se uzdam.
3 Quoniam ipse liberavit me de laqueo venantium, et a verbo aspero.
On æe te izbaviti iz zamke ptièareve, i od ljutoga pomora;
4 Scapulis suis obumbrabit tibi: et sub pennis eius sperabis:
Perjem svojim osjeniæe te, i pod krilima njegovijem zakloniæeš se; istina je njegova štit i ograda.
5 Scuto circumdabit te veritas eius: non timebis a timore nocturno,
Neæeš se bojati strahote noæne, strijele, koja leti danju,
6 A sagitta volante in die, a negotio perambulante in tenebris: ab incursu, et daemonio meridiano.
Pomora, koji ide po mraku, bolesti, koja u podne mori.
7 Cadent a latere tuo mille, et decem millia a dextris tuis: ad te autem non appropinquabit.
Pašæe pored tebe tisuæa i deset tisuæa s desne strane tebi, a tebe se neæe dotaæi.
8 Verumtamen oculis tuis considerabis: et retributionem peccatorum videbis.
Samo æeš gledati oèima svojima, i vidjeæeš platu bezbožnicima.
9 Quoniam tu es Domine spes mea: Altissimum posuisti refugium tuum.
Jer si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utoèište.
10 Non accedet ad te malum: et flagellum non appropinquabit tabernaculo tuo.
Neæe te zlo zadesiti, i udarac neæe dosegnuti do kolibe tvoje.
11 Quoniam angelis suis mandavit de te: ut custodiant te in omnibus viis tuis.
Jer anðelima svojim zapovijeda za tebe da te èuvaju po svijem putovima tvojim.
12 In manibus portabunt te: ne forte offendas ad lapidem pedem tuum.
Na ruke æe te uzeti da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom.
13 Super aspidem, et basiliscum ambulabis: et conculcabis leonem et draconem.
Na lava i na aspidu nastupaæeš i gaziæeš laviæa i zmaja.
14 Quoniam in me speravit, liberabo eum: protegam eum, quoniam cognovit nomen meum.
“Kad me ljubi, izbaviæu ga; zakloniæu ga, kad je poznao ime moje.
15 Clamabit ad me, et ego exaudiam eum: cum ipso sum in tribulatione: eripiam eum et glorificabo eum.
Zazvaæe me, i uslišiæu ga; s njim æu biti u nevolji, izbaviæu ga i proslaviæu ga.
16 Longitudine dierum replebo eum: et ostendam illi salutare meum.
Duga života nasitiæu ga, i pokazaæu mu spasenje svoje.”