Psalmorum 90

1 Oratio Moysi hominis Dei. Domine, refugium factus es nobis: a generatione in generationem.

Gospode! ti si nam utoèište od koljena do koljena.

2 Priusquam montes fierent, aut formaretur terra, et orbis: a saeculo et usque in saeculum tu es Deus.

Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.

3 Ne avertas hominem in humilitatem: et dixisti: Convertimini filii hominum.

Ti povraæaš èovjeka u truhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski!

4 Quoniam mille anni ante oculos tuos, tamquam dies hesterna, quae praeteriit, Et custodia in nocte,

Jer je tisuæa godina pred oèima tvojima kao dan juèerašnji, kad mine, i kao straža noæna.

5 quae pro nihilo habentur, eorum anni erunt.

Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene,

6 Mane sicut herba transeat, mane floreat, et transeat: vespere decidat, induret, et arescat.

Ujutru cvjeta i uvene, uveèe se pokosi i sasuši.

7 Quia defecimus in ira tua, et in furore tuo turbati sumus.

Jer nas nestaje od gnjeva tvojega, i od jarosti tvoje u smetnji smo.

8 Posuisti iniquitates nostras in conspectu tuo: saeculum nostrum in illuminatione vultus tui.

Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svjetlost lica svojega.

9 Quoniam omnes dies nostri defecerunt: et in ira tua defecimus. Anni nostri sicut aranea meditabuntur:

Svi se dani naši prekraæuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas.

10 dies annorum nostrorum in ipsis, septuaginta anni. Si autem in potentatibus octoginta anni: et amplius eorum, labor et dolor. Quoniam supervenit mansuetudo: et corripiemur.

Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jaèega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijeæemo.

11 Quis novit potestatem irae tuae: et prae timore tuo iram tuam

Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao?

12 dinumerare? Dexteram tuam sic notam fac: et eruditos corde in sapientia.

Nauèi nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro.

13 Convertere Domine usquequo? et deprecabilis esto super servos tuos.

Povrati se, Gospode! Dokle æeš? Smiluj se na sluge svoje.

14 Repleti sumus mane misericordia tua: exultavimus, et delectati sumus omnibus diebus nostris.

Ujutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaæemo se i veseliti u sve dane svoje.

15 Laetati sumus pro diebus, quibus nos humiliasti: annis, quibus vidimus mala.

Obraduj nas prema danima, u koje si nas muèio, i prema godinama, u koje smo gledali nevolju.

16 Respice in servos tuos, et in opera tua: et dirige filios eorum.

Neka se pokaže na slugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja na sinovima njihovijem.

17 Et sit splendor Domini Dei nostri super nos, et opera manuum nostrarum dirige super nos: et opus manuum nostrarum dirige.

Neka bude dobra volja Gospoda Boga našega s nama, i djelo ruku naših dovrši nam, i djelo ruku naših dovrši.