Psalmorum 9
1 Psalmus David, in finem pro occultis filii. Confitebor tibi Domine in toto corde meo: narrabo omnia mirabilia tua.
Hvalim te, Gospode, iz svega srca svojega, kazujem sva èudesa tvoja.
2 Laetabor et exultabo in te: psallam nomini tuo Altissime,
Radujem se i veselim se o tebi, pjevam imenu tvojemu, višnji!
3 In convertendo inimicum meum retrorsum: infirmabuntur, et peribunt a facie tua.
Neprijatelji se moji vratiše natrag, spotakoše se i nesta ih ispred lica tvojega;
4 Quoniam fecisti iudicium meum et causam meam: sedisti super thronum qui iudicas iustitiam.
Jer si svršio sud moj i odbranio me; sio si na prijesto, sudija pravedni.
5 Increpasti Gentes, et periit impius: nomen eorum delesti in aeternum et in saeculum saeculi.
Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, ime si im zatro dovijeka, zasvagda.
6 Inimici defecerunt frameae in finem: et civitates eorum destruxisti. Periit memoria eorum cum sonitu:
Neprijatelju nesta maèeva sasvijem; gradove ti si razvalio; pogibe spomen njihov.
7 et Dominus in aeternum permanet. Paravit in iudicio thronum suum:
Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj.
8 et ipse iudicabit orbem terrae in aequitate, iudicabit populos in iustitia.
On æe suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiæe narodima pravo.
9 Et factus est Dominus refugium pauperi: adiutor in opportunitatibus, in tribulatione.
Gospod je utoèište ubogome, utoèište u nevolji.
10 Et sperent in te qui noverunt nomen tuum: quoniam non dereliquisti quaerentes te Domine.
U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode!
11 Psallite Domino, qui habitat in Sion: annunciate inter Gentes studia eius:
Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova;
12 Quoniam requirens sanguinem eorum recordatus est: non est oblitus clamorem pauperum.
Jer on osveæuje krv, pamti je; ne zaboravlja jauka nevoljnijeh.
13 Miserere mei Domine: vide humilitatem meam de inimicis meis.
Smiluj se na me, Gospode; pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, ti, koji me podižeš od vrata smrtnijeh,
14 Qui exaltas me de portis mortis, ut annunciem omnes laudationes tuas in portis filiae Sion.
Da bih kazivao sve hvale tvoje na vratima kæeri Sionove, i slavio spasenje tvoje.
15 Exultabo in salutari tuo: infixae sunt Gentes in interitu, quem fecerunt. In laqueo isto, quem absconderunt, comprehensus est pes eorum.
Popadaše narodi u jamu, koju su iskopali; u zamku, koju su sami namjestili, uhvati se noga njihova.
16 Cognoscetur Dominus iudicia faciens: in operibus manuum suarum comprehensus est peccator.
Poznaše Gospoda; on je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik.
Vratiæe se u pakao bezbožnici, svi narodi koji zaboravljaju Boga; (Sheol h7585)
18 Quoniam non in finem oblivio erit pauperis: patientia pauperum non peribit in finem.
Jer neæe svagda biti zaboravljen ubogi, i nada nevoljnicima neæe nigda poginuti.
19 Exurge Domine, non confortetur homo: iudicentur Gentes in conspectu tuo:
Ustani, Gospode, da se ne posili èovjek, i da prime narodi sud pred tobom.
20 Constitue Domine legislatorem super eos: ut sciant Gentes quoniam homines sunt.
Pusti, Gospode, strah na njih; neka poznadu narodi da su ljudi.
