Psalmorum 88
1 Psalmus, Canticum psalmi, in finem, filiis Core, pro Maheleth ad respondendum, intellectus Eman Israelitae. Domine Deus salutis meae: in die clamavi, et nocte coram te.
Gospode Bože, spasitelju moj, danju vièem i noæu pred tobom.
2 Intret in conspectu tuo oratio mea: inclina aurem tuam ad precem meam:
Nek izaðe preda te molitva moja, prigni uho svoje k jauku mojemu;
Jer je duša moja puna jada, i život se moj primaèe paklu. (Sheol h7585)
4 Aestimatus sum cum descendentibus in lacum: factus sum sicut homo sine adiutorio,
Izjednaèih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao èovjek bez sile,
5 inter mortuos liber, Sicut vulnerati dormientes in sepulchris, quorum non es memor amplius: et ipsi de manu tua repulsi sunt.
Kao meðu mrtve baèen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sjeæaš, i koji su od ruke tvoje daleko.
6 Posuerunt me in lacu inferiori: in tenebrosis, et in umbra mortis.
Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu.
7 Super me confirmatus est furor tuus: et omnes fluctus tuos induxisti super me.
Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me.
8 Longe fecisti notos meos a me: posuerunt me abominationem sibi. Traditus sum, et non egrediebar:
Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaæi.
9 oculi mei languerunt prae inopia. Clamavi ad te Domine tota die: expandi ad te manus meas.
Oko moje usahnu od jada, vièem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje.
10 Numquid mortuis facies mirabilia: aut medici suscitabunt, et confitebuntur tibi?
Eda li æeš na mrtvima èiniti èudesa? ili æe mrtvi ustati i tebe slaviti?
11 Numquid narrabit aliquis in sepulchro misericordiam tuam, et veritatem tuam in perditione?
Eda li æe se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju?
12 Numquid cognoscentur in tenebris mirabilia tua: et iustitia tua in terra oblivionis?
Eda li æe u tami poznati èudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja?
13 Et ego ad te, Domine, clamavi, et mane oratio mea praeveniet te.
Ali ja, Gospode, k tebi vièem, i jutrom molitva moja sreta te.
14 Ut quid Domine repellis orationem meam: avertis faciem tuam a me?
Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraæaš lice svoje od mene?
15 Pauper sum ego, et in laboribus a iuventute mea: exaltatus autem, humiliatus sum et conturbatus.
Muèim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam.
16 In me transierunt irae tuae: et terrores tui conturbaverunt me.
Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me.
17 Circumdederunt me sicut aqua tota die: circumdederunt me simul.
Optjeèu me svaki dan kao voda, stežu me otsvuda.
18 Elongasti a me amicum, et proximum: et notos meos a miseria.
Udaljio si od mene druga i prijatelja; poznanici moji sakrili su se u mrak.
