Psalmorum 85

1 Psalmus, in finem, filiis Core. Benedixisti Domine terram tuam: avertisti captivitatem Iacob.

Smilovao si se, Gospode, na zemlju svoju, povratio si roblje Jakovljevo.

2 Remisisti iniquitatem plebis tuae: operuisti omnia peccata eorum.

Prostio si nepravdu narodu svojemu, pokrio si sve grijehe njegove.

3 Mitigasti omnem iram tuam: avertisti ab ira indignationis tuae.

Ustavio si svu jarost svoju, ublažio žestinu gnjeva svojega.

4 Converte nos Deus salutaris noster: et averte iram tuam a nobis.

Povrati nas, Bože spasitelju naš, prekini srdnju svoju na nas.

5 Numquid in aeternum irasceris nobis? aut extendes iram tuam a generatione in generationem?

Zar æeš se dovijeka gnjeviti na nas, i protegnuti gnjev svoj od koljena na koljeno?

6 Deus tu conversus vivificabis nos: et plebs tua laetabitur in te.

Zar se neæeš povratiti i oživiti nas, da bi se narod tvoj radovao o tebi?

7 Ostende nobis Domine misericordiam tuam: et salutare tuum da nobis.

Pokaži nam, Gospode, milost svoju, i pomoæ svoju daj nam.

8 Audiam quid loquatur in me Dominus Deus: quoniam loquetur pacem in plebem suam. Et super sanctos suos: et in eos, qui convertuntur ad cor.

Da poslušam što govori Gospod Bog. On izrièe mir narodu svojemu i svecima svojim, i onima koji se obraæaju srcem k njemu.

9 Verumtamen prope timentes eum salutare ipsius: ut inhabitet gloria in terra nostra.

Da, blizu je onijeh koji ga se boje pomoæ njegova, da bi naselio slavu u zemlji našoj!

10 Misericordia, et veritas obviaverunt sibi: iustitia, et pax osculatae sunt.

Milost i istina srešæe se, pravda i mir poljubiæe se.

11 Veritas de terra orta est: et iustitia de caelo prospexit.

Istina æe niknuti iz zemlje i pravda æe s neba priniknuti.

12 Etenim Dominus dabit benignitatem: et terra nostra dabit fructum suum.

I Gospod æe dati dobro, i zemlja naša daæe plod svoj.

13 Iustitia ante eum ambulabit: et ponet in via gressus suos.

Pravda æe pred njim iæi, i postaviæe na put stope svoje.