Psalmorum 83

1 Canticum Psalmi Asaph. Deus, quis similis erit tibi? ne taceas, neque compescaris Deus:

Bože! nemoj zamuknuti, nemoj šutjeti, niti poèivaj, Bože!

2 Quoniam ecce inimici tui sonuerunt: et qui oderunt te, extulerunt caput.

Jer evo neprijatelji tvoji uzavreše, i koji te nenavide, podigoše glavu.

3 Super populum tuum malignaverunt consilium: et cogitaverunt adversus sanctos tuos.

Po narod tvoj zlo naumiše, i dogovaraju se na izbrane tvoje.

4 Dixerunt: Venite, et disperdamus eos de gente: et non memoretur nomen Israel ultra.

Rekoše: hodite da ih istrijebimo izmeðu naroda da se više ne spominje ime Izrailjevo.

5 Quoniam cogitaverunt unanimiter: simul adversum te testamentum disposuerunt,

Složno pristaše i suprot tebi vjeru uhvatiše:

6 tabernacula Idumaeorum et Ismahelitae: Moab, et Agareni,

Naselja Edomova i Ismailovci, Moav i Agareni,

7 Gebal, et Ammon, et Amalec: alienigenae cum habitantibus Tyrum.

Geval i Amon i Amalik, Filisteji s Tircima;

8 Etenim Assur venit cum illis: facti sunt in adiutorium filiis Lot.

I Asur udruži se s njima; postadoše mišica sinovima Lotovijem.

9 Fac illis sicut Madian et Sisarae: sicut Iabin in torrente Cisson.

Uèini im onako kao Madijamu, kao Sisari, kao Javinu na potoku Kisonu,

10 Disperierunt in Endor: facti sunt ut stercus terrae.

Koji su istrijebljeni u Aendoru, nagnojiše sobom zemlju.

11 Pone principes eorum sicut Oreb, et Zeb, et Zebee, et Salmana: Omnes principes eorum:

Uradi s njima, s knezovima njihovijem, kao s Orivom i Zivom, i sa svima glavarima njihovijem kao sa Zevejem i Salmanom.

12 qui dixerunt: Hereditate possideamus Sanctuarium Dei.

Jer govore: osvojimo naselja Božija.

13 Deus meus pone illos ut rotam: et sicut stipulam ante faciem venti.

Bože moj! zapovjedi neka budu kao prah, kao pijesak pred vjetrom.

14 Sicut ignis, qui comburit silvam: et sicut flamma comburens montes:

Kao što oganj sažiže šumu, i kao plamen što zapaljuje gore,

15 Ita persequeris illos in tempestate tua: et in ira tua turbabis eos.

Tako ih pognaj burom svojom i vihorom svojim smeti ih.

16 Imple facies eorum ignominia: et quaerent nomen tuum, Domine.

Pokrij lice njihovo sramotom, da bi tražili ime tvoje, Gospode!

17 Erubescant, et conturbentur in saeculum saeculi: et confundantur, et pereant.

Neka se stide i srame dovijeka, neka se smetu i izginu!

18 Et cognoscant quia nomen tibi Dominus: tu solus Altissimus in omni terra.

I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.