< Psalmorum 75 >
1 Psalmus Cantici Asaph, in finem, ne corrumpas. Confitebimur tibi Deus: confitebimur, et invocabimus nomen tuum. Narrabimus mirabilia tua:
Hvalimo te, Bože, hvalimo; blizu je ime tvoje. Za tebe kazuju èudesa tvoja.
2 cum accepero tempus, ego iustitias iudicabo.
“Kad vidim da je vrijeme, sudiæu pravo.
3 Liquefacta est terra, et omnes qui habitant in ea: ego confirmavi columnas eius.
Njiha se zemlja sa svijema koji žive na njoj, ja utvrðujem stupove njezine.”
4 Dixi iniquis: Nolite inique agere: et delinquentibus: Nolite exaltare cornu:
Kažem hvališama: ne hvalite se, i bezakonicima: ne dižite roga.
5 Nolite extollere in altum cornu vestrum: nolite loqui adversus Deum iniquitatem.
Ne dižite u vis roga svojega, ne govorite tvrdoglavo.
6 Quia neque ab Oriente, neque ab Occidente, neque a desertis montibus:
Jer uzvišivanje ne dolazi ni od istoka ni od zapada ni od pustinje;
7 quoniam Deus iudex est. Hunc humiliat, et hunc exaltat:
Nego je Bog sudija, jednoga ponižuje a drugoga uzvišuje.
8 quia calix in manu Domini vini meri plenus misto. Et inclinavit ex hoc in hoc: verumtamen faex eius non est exinanita: bibent omnes peccatores terrae.
Jer je èaša u ruci Gospodu, vino vri, natoèio je punu, i razdaje iz nje. I talog æe njezin progutati, ispiæe svi bezbožnici na zemlji.
9 Ego autem annunciabo in saeculum: cantabo Deo Iacob.
A ja æu kazivati dovijeka, pjevaæu Bogu Jakovljevu.
10 Et omnia cornua peccatorum confringam: et exaltabuntur cornua iusti.
“Sve æu rogove bezbožnicima polomiti, a rogovi pravednikovi uzvisiæe se.”