Psalmorum 74
1 Psalmus Intellectus Asaph. Ut quid Deus repulisti in finem: iratus est furor tuus super oves pascuae tuae?
Zašto se, Bože, srdiš na nas dugo; dimi se gnjev tvoj na ovce paše tvoje?
2 Memor esto congregationis tuae, quam possedisti ab initio. Redemisti virgam hereditatis tuae: mons Sion, in quo habitasti in eo.
Opomeni se sabora svojega, koji si stekao od starine, iskupio sebi u našljednu državu, gore Siona, na kojoj si se naselio.
3 Leva manus tuas in superbias eorum in finem: quanta malignatus est inimicus in sancto!
Podigni stope svoje na stare razvaline: sve je razrušio neprijatelj u svetinji.
4 Et gloriati sunt qui oderunt te: in medio sollemnitatis tuae. Posuerunt signa sua, signa:
Rièu neprijatelji tvoji na mjestu sabora tvojih, svoje obièaje postavljaju mjesto naših obièaja.
5 et non cognoverunt sicut in exitu super summum. Quasi in silva lignorum securibus
Vidiš, oni su kao onaj koji podiže sjekiru na spletene grane u drveta.
6 exciderunt ianuas eius in idipsum: in securi, et ascia deiecerunt eam.
Sve u njemu što je rezano razbiše sjekirama i bradvama.
7 Incenderunt igni Sanctuarium tuum: in terra polluerunt tabernaculum nominis tui.
Ognjem sažegoše svetinju tvoju; na zemlju obalivši oskvrniše stan imena tvojega.
8 Dixerunt in corde suo cognatio eorum simul: quiescere faciamus omnes dies festos Dei a terra.
Rekoše u srcu svojem: potrimo ih sasvijem. Popališe sva mjesta sabora Božijih na zemlji.
9 Signa nostra non vidimus, iam non est propheta: et nos non cognoscet amplius.
Obièaja svojih ne vidimo, nema više proroka, i nema u nas ko bi znao dokle æe to trajati.
10 Usquequo Deus improperabit inimicus: irritat adversarius nomen tuum in finem?
Dokle æe se, Bože, rugati nasilnik? hoæe li dovijeka protivnik prkositi imenu tvojemu?
11 Ut quid avertis manum tuam, et dexteram tuam, de medio sinu tuo in finem?
Zašto ustavljaš ruku svoju i desnicu svoju? Pruži iz njedara svojih, i istrijebi ih.
12 Deus autem rex noster ante saecula: operatus est salutem in medio terrae.
Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje!
13 Tu confirmasti in virtute tua mare: contribulasti capita draconum in aquis.
Ti si silom svojom raskinuo more, i satro glave vodenim nakazama.
14 Tu confregisti capita draconis: dedisti eum escam populis Aethiopum.
Ti si razmrskao glavu krokodilu, dao ga onima koji žive u pustinji da ga jedu.
15 Tu dirupisti fontes, et torrentes: tu siccasti fluvios Ethan.
Ti si otvorio izvore i potoke, ti si isušio rijeke koje ne presišu.
16 Tuus est dies, et tua est nox: tu fabricatus es auroram et solem.
Tvoj je dan i tvoja je noæ, ti si postavio zvijezde i sunce.
17 Tu fecisti omnes terminos terrae: aestatem et ver tu plasmasti ea.
Ti si utvrdio sve krajeve zemaljske, ljeto i zimu ti si uredio.
18 Memor esto huius, inimicus improperavit Domino: et populus insipiens incitavit nomen tuum.
Opomeni se toga, neprijatelj se ruga Gospodu, i narod bezumni ne mari za ime tvoje.
19 Ne tradas bestiis animas confitentes tibi, et animas pauperum tuorum ne obliviscaris in finem.
Ne daj zvijerima duše grlice svoje, nemoj zaboraviti stada stradalaca svojih zasvagda.
20 Respice in testamentum tuum: quia repleti sunt, qui obscurati sunt terrae domibus iniquitatum.
Pogledaj na zavjet; jer su sve peæine zemaljske pune stanova bezakonja.
21 Ne avertatur humilis factus confusus: pauper et inops laudabunt nomen tuum.
Nevoljnik nek se ne vrati sramotan, ništi i ubogi neka hvale ime tvoje.
22 Exurge Deus, iudica causam tuam: memor esto improperiorum tuorum, eorum quae ab insipiente sunt tota die.
Ustani, Bože, brani stvar svoju, opomeni se kako ti se bezumnik ruga svaki dan!
23 Ne obliviscaris voces inimicorum tuorum: superbia eorum, qui te oderunt, ascendit semper.
Ne zaboravi obijesti neprijatelja svojih, vike, koju jednako dižu protivnici tvoji!
