< Psalmorum 72 >
Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu:
2 Deus iudicium tuum regi da: et iustitiam tuam filio regis: Iudicare populum tuum in iustitia, et pauperes tuos in iudicio.
On æe suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici.
3 Suscipiant montes pacem populo: et colles iustitiam.
Rodiæe narodu gore mirom, i humovi pravdom.
4 Iudicabit pauperes populi, et salvos faciet filios pauperum: et humiliabit calumniatorem.
On æe suditi nevoljnima u narodu, pomoæi æe sinovima ništega, i nasilnika æe oboriti,
5 Et permanebit cum Sole, et ante Lunam, in generatione et generationem.
Bojaæe se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena.
6 Descendet sicut pluvia in vellus: et sicut stillicidia stillantia super terram.
Siæi æe kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju.
7 Orietur in diebus eius iustitia, et abundantia pacis: donec auferatur luna.
Procvjetaæe u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teèe mjeseca.
8 Et dominabitur a mari usque ad mare: et a flumine usque ad terminos orbis terrarum.
Vladaæe od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih.
9 Coram illo procident Aethiopes: et inimici eius terram lingent.
Pred njim æe popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah æe lizati.
10 Reges Tharsis, et insulae munera offerent: reges Arabum, et Saba dona adducent:
Carevi Tarsiski i ostrvljani donijeæe dare, carevi Šavski i Savski daæe danak.
11 Et adorabunt eum omnes reges terrae: omnes gentes servient ei:
Klanjaæe mu se svi carevi, svi narodi biæe mu pokorni.
12 Quia liberabit pauperem a potente: et pauperem, cui non erat adiutor.
Jer æe izbaviti ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoænika.
13 Parcet pauperi et inopi: et animas pauperum salvas faciet.
Biæe milostiv ništemu i ubogom, i duše æe jadnima spasti.
14 Ex usuris et iniquitate redimet animas eorum: et honorabile nomen eorum coram illo.
Od prijevare i nasilja iskupiæe duše njihove, i skupa æe biti krv njihova pred oèima njegovima.
15 Et vivet, et dabitur ei de auro Arabiae, et adorabunt de ipso semper: tota die benedicent ei.
Oni æe dobro živjeti, i donijeæe mu zlato iz Šave; i svagda æe se moliti za njega, i svaki æe ga dan blagosiljati.
16 Et erit firmamentum in terra in summis montium, superextolletur super Libanum fructus eius: et florebunt de civitate sicut foenum terrae.
Biæe pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaæe se klasje njezino kao Livanska šuma, i po gradovima cvjetaæe ljudi kao trava na zemlji.
17 Sit nomen eius benedictum in saecula: ante Solem permanet nomen eius. Et benedicentur in ipso omnes tribus terrae: omnes gentes magnificabunt eum.
Ime æe njegovo biti uvijek; dokle teèe sunca, ime æe njegovo rasti. Blagosloviæe se u njemu, svi æe ga narodi zvati blaženim.
18 Benedictus Dominus Deus Israel, qui facit mirabilia solus:
Blagosloven Gospod Bog, Bog Izrailjev, koji jedan èini èudesa!
19 Et benedictum nomen maiestatis eius in aeternum: et replebitur maiestate eius omnis terra: fiat, fiat.
I blagosloveno slavno ime njegovo uvijek! slave njegove napuniæe se sva zemlja. Amin i amin.
Svršiše se molitve Davida, sina Jesejeva.