Psalmorum 71
1 Psalmus David, Filiorum Ionadab, et eorum, qui primi captivi ducti sunt. In te Domine speravi, non confundar in aeternum:
Tebi si, Jahve, utječem, ne daj da se ikada postidim!
2 in iustitia tua libera me, et eripe me. Inclina ad me aurem tuam, et salva me.
U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!
3 Esto mihi in Deum protectorem, et in locum munitum: ut salvum me facias, Quoniam firmamentum meum, et refugium meum es tu.
Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja.
4 Deus meus eripe me de manu peccatoris, et de manu contra legem agentis et iniqui:
Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlačitelja:
5 Quoniam tu es patientia mea Domine: Domine spes mea a iuventute mea.
jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti!
6 In te confirmatus sum ex utero: de ventre matris meae tu es protector meus: In te cantatio mea semper:
Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam.
7 tamquam prodigium factus sum multis: et tu adiutor fortis.
Mnogima postadoh čudo, jer ti si mi bio silna pomoć.
8 Repleatur os meum laude, ut cantem gloriam tuam: tota die magnitudinem tuam.
Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan!
9 Ne proiicias me in tempore senectutis: cum defecerit virtus mea, ne derelinquas me.
Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me!
10 Quia dixerunt inimici mei mihi: et qui custodiebant animam meam, consilium fecerunt in unum,
Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju:
11 Dicentes: Deus dereliquit eum, persequimini, et comprehendite eum: quia non est qui eripiat.
“Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!”
12 Deus ne elongeris a me: Deus meus in auxilium meum respice.
O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoć!
13 Confundantur, et deficiant detrahentes animae meae: operiantur confusione, et pudore qui quaerunt mala mihi.
Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!
14 Ego autem semper sperabo: et adiiciam super omnem laudem tuam.
A ja ću se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleć' te sve više.
15 Os meum annunciabit iustitiam tuam: tota die salutare tuum. Quoniam non cognovi litteraturam,
Ustima ću naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja.
16 introibo in potentias Domini: Domine, memorabor iustitiae tuae solius.
Kazivat ću silu Jahvinu, Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.
17 Deus docuisti me a iuventute mea: et usque nunc pronunciabo mirabilia tua.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja.
18 Et usque in senectam et senium: Deus ne derelinquas me, Donec annunciem brachium tuum generationi omni, quae ventura est: Potentiam tuam,
Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju,
19 et iustitiam tuam Deus usque in altissima, quae fecisti magnalia: Deus quis similis tibi?
i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom učini velika djela. Bože, tko je kao ti!
20 Quantas ostendisti mihi tribulationes multas, et malas: et conversus vivificasti me: et de abyssis terrae iterum reduxisti me:
Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti ćeš me opet oživiti i opet me podići iz dubine zemlje.
21 Multiplicasti magnificentiam tuam: et conversus consolatus es me.
Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi:
22 Nam et ego confitebor tibi in vasis psalmi veritatem tuam: Deus psallam tibi in cithara, sanctus Israel.
A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!
23 Exultabunt labia mea cum cantavero tibi: et anima mea, quam redemisti.
Moje će usne klicati pjevajuć' tebi i moja duša koju si spasio.
24 Sed et lingua mea tota die meditabitur iustitiam tuam: cum confusi et reveriti fuerint qui quaerunt mala mihi.
I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiđeni i posramljeni oni što traže moju nesreću.
