Psalmorum 68
1 Psalmus Cantici David, in finem. Exurgat Deus, et dissipentur inimici eius, et fugiant qui oderunt eum, a facie eius.
Ustaæe Bog, i rasuæe se neprijatelji njegovi, i pobjeæi æe od lica njegova koji mrze na nj.
2 Sicut deficit fumus, deficiant: sicut fluit cera a facie ignis, sic pereant peccatores a facie Dei.
Ti æeš ih razagnati kao dim što se razgoni; kao što se vosak topi od ognja, tako æe bezbožnici izginuti od lica Božijega.
3 Et iusti epulentur, et exultent in conspectu Dei: et delectentur in laetitia.
A pravednici æe se veseliti, radovaæe se pred Bogom, i slaviti u radosti.
4 Cantate Deo, psalmum dicite nomini eius: iter facite ei, qui ascendit super occasum: Dominus nomen illi. Exultate in conspectu eius, turbabuntur a facie eius,
Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.
5 patris orphanorum, et iudicis viduarum. Deus in loco sancto suo:
Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom.
6 Deus qui inhabitare facit unius moris in domo: Qui educit vinctos in fortitudine, similiter eos, qui exasperant, qui habitant in sepulchris.
Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša.
7 Deus cum egredereris in conspectu populi tui, cum pertransires in deserto:
Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje,
8 Terra mota est, etenim caeli distillaverunt a facie Dei Sinai, a facie Dei Israel.
Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva.
9 Pluviam voluntariam segregabis Deus hereditati tuae: et infirmata est, tu vero perfecisti eam.
Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio.
10 Animalia tua habitabunt in ea: parasti in dulcedine tua pauperi, Deus.
Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome.
11 Dominus dabit verbum evangelizantibus, virtute multa.
Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo.
12 Rex virtutum dilecti dilecti: et speciei domus dividere spolia.
Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen.
13 Si dormiatis inter medios cleros, pennae columbae deargentatae, et posteriora dorsi eius in pallore auri.
Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni.
14 Dum discernit caelestis reges super eam, nive dealbabuntur in Selmon:
Kad je svemoguæi rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu.
15 mons Dei, mons pinguis. Mons coagulatus, mons pinguis:
Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita.
16 ut quid suspicamini montes coagulatos? Mons, in quo beneplacitum est Deo habitare in eo: etenim Dominus habitabit in finem.
Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj æe Gospod živjeti dovijeka.
17 Currus Dei decem millibus multiplex, millia laetantium: Dominus in eis in Sina in sancto.
Kola Božijih ima (sila) tisuæe tisuæa. Meðu njima je Gospod, Sinaj u svetinji.
18 Ascendisti in altum, cepisti captivitatem: accepisti dona in hominibus: Etenim non credentes, inhabitare Dominum Deum.
Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!
19 Benedictus Dominus die quotidie: prosperum iter faciet nobis Deus salutarium nostrorum.
Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže.
20 Deus noster, Deus salvos faciendi: et Domini Domini exitus mortis.
Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna.
21 Verumtamen Deus confringet capita inimicorum suorum: verticem capilli perambulantium in delictis suis.
Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem.
22 Dixit Dominus: Ex Basan convertam, convertam in profundum maris:
Reèe Gospod: od Vasana æu dovesti, dovešæu iz dubine morske,
23 Ut intingatur pes tuus in sanguine: lingua canum tuorum ex inimicis, ab ipso.
Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže.
24 Viderunt ingressus tuos Deus, ingressus Dei mei: regis mei qui est in sancto.
Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj.
25 Praevenerunt principes coniuncti psallentibus, in medio iuvencularum tympanistriarum.
Naprijed iðahu pjevaèi, za njima sviraèi sred djevojaka s bubnjima:
26 In ecclesiis benedicite Deo Domino, de fontibus Israel.
“Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!”
27 Ibi Beniamin adolescentulus, in mentis excessu. Principes Iuda, duces eorum: principes Zabulon, principes Nephthali.
Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi.
28 Manda Deus virtuti tuae: confirma hoc Deus, quod operatus es in nobis.
Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si uèinio za nas!
29 A templo tuo in Ierusalem, tibi offerent reges munera.
U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi æe prinositi dare.
30 Increpa feras arundinis, congregatio taurorum in vaccis populorum: ut excludant eos, qui probati sunt argento. Dissipa gentes, quae bella volunt:
Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve.
31 venient legati ex Aegypto: Aethiopia praeveniet manus eius Deo.
Doæi æe vlastela iz Misira, Etiopija æe pružiti ruke svoje k Bogu.
32 Regna terrae, cantate Deo: psallite Domino: psallite Deo.
Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu,
33 qui ascendit super caelum caeli, ad Orientem. Ecce dabit voci suae vocem virtutis,
Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim.
34 date gloriam Deo super Israel, magnificentia eius, et virtus eius in nubibus.
Dajte slavu Bogu; velièanstvo je njegovo nad Izrailjem i (sila) njegova na oblacima.
35 Mirabilis Deus in sanctis suis, Deus Israel ipse dabit virtutem, et fortitudinem plebi suae, benedictus Deus.
Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog!
