Psalmorum 63

1 Psalmus David, Cum esset in deserto Idumaeae. Deus Deus meus ad te de luce vigilo. Sitivit in te anima mea, quam multipliciter tibi caro mea.

Psalam. Davidov. Dok David bijaše u Judejskoj pustinji. O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

2 In terra deserta, et invia, et inaquosa: sic in sancto apparui tibi, ut viderem virtutem tuam, et gloriam tuam.

U Svetištu sam tebe motrio gledajuć' ti moć i slavu.

3 Quoniam melior est misericordia tua super vitas: labia mea laudabunt te.

Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit'.

4 Sic benedicam te in vita mea: et in nomine tuo levabo manus meas.

Tako ću te slavit' za života, u tvoje ću ime ruke dizati.

5 Sicut adipe et pinguedine repleatur anima mea: et labiis exultationis laudabit os meum.

Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima.

6 Sic memor fui tui super stratum meum, in matutinis meditabor in te:

Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noćnim mislim na tebe.

7 quia fuisti adiutor meus. Et in velamento alarum tuarum exultabo,

Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih.

8 adhaesit anima mea post te: me suscepit dextera tua.

Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži.

9 Ipsi vero in vanum quaesierunt animam meam, introibunt in inferiora terrae:

Oni što dušu u propast guraju neka siđu u dubinu zemlje,

10 tradentur in manus gladii, partes vulpium erunt.

nek' vlasti mača predani budu, nek' postanu plijen šakalima.

11 Rex vero laetabitur in Deo, laudabuntur omnes qui iurant in eo: quia obstructum est os loquentium iniqua.

A kralj će se radovat' u Bogu, slavit će se tko se kune njime, jer će lašcima biti začepljena usta.