Psalmorum 59
1 Psalmus, in finem, ne corrumpas, David in tituli inscriptionem, quando misit Saul, et custodivit domum eius, ut eum interficeret. Eripe me de inimicis meis Deus meus: et ab insurgentibus in me libera me.
Izbavi me od neprijatelja mojih, Bože moj, i od onijeh, što ustaju na me, zakloni me.
2 Eripe me de operantibus iniquitatem: et de viris sanguinum salva me.
Izbavi me od onijeh koji èine bezakonje, i od krvopija saèuvaj me.
3 Quia ecce ceperunt animam meam: irruerunt in me fortes.
Evo zlo namišljaju duši mojoj, skupljaju se na me silni, bez krivice moje i bez grijeha mojega, Gospode.
4 Neque iniquitas mea, neque peccatum meum Domine: sine iniquitate cucurri, et direxi.
Bez krivice moje stjeèu se i oružaju se; ustani za mene, i gledaj.
5 Exurge in occursum meum, et vide: et tu Domine Deus virtutum, Deus Israel, Intende ad visitandas omnes gentes: non miserearis omnibus, qui operantur iniquitatem.
Ti, Gospode, Bože nad vojskama, Bože Izrailjev, probudi se, obiði sve ove narode, nemoj požaliti odmetnika.
6 Convertentur ad vesperam: et famem patientur ut canes, et circuibunt civitatem.
Nek se vrate uveèe, laju kao psi, i idu oko grada.
7 Ecce loquentur in ore suo, et gladius in labiis eorum: quoniam quis audivit?
Evo ruže jezikom svojim, maè im je u ustima, jer, vele, ko æe èuti?
8 Et tu Domine deridebis eos: ad nihilum deduces omnes gentes.
Ali ti æeš se, Gospode, smijati njima i posramiti sve ove narode.
9 Fortitudinem meam ad te custodiam, quia Deus susceptor meus es:
Oni su jaki, ali ja na tebe pogledam, jer si ti Bog èuvar moj.
10 Deus meus misericordia eius praeveniet me.
Bog, koji me miluje, ide preda mnom, Bog mi daje bez straha da gledam neprijatelje svoje.
11 Deus ostendit mihi super inimicos meos, ne occidas eos: nequando obliviscantur populi mei. Disperge illos in virtute tua: et depone eos protector meus Domine:
Nemoj ih pobiti, da ne bi zaboravio narod moj; raspi ih silom svojom i obori ih, Gospode, branièu naš,
12 Delictum oris eorum, sermonem labiorum ipsorum: et comprehendantur in superbia sua. Et de execratione et mendacio annunciabuntur
Za grijeh usta njihovijeh, za rijeèi jezika njihova; nek se uhvate u oholosti svojoj za kletvu i laž koju su govorili.
13 in consummatione: in ira consummationis, et non erunt. Et scient quia Deus dominabitur Iacob: et finium terrae.
Raspi u gnjevu, raspi, da ih nema; i neka poznadu da Bog vlada nad Jakovom i do krajeva zemaljskih.
14 Convertentur ad vesperam, et famem patientur ut canes: et circuibunt civitatem.
Nek se vrate uveèe, laju kao psi, i idu oko grada.
15 Ipsi dispergentur ad manducandum: si vero non fuerint saturati, et murmurabunt.
Neka tumaraju tražeæi hrane, i ne nasitivši se neka noæi provode.
16 Ego autem cantabo fortitudinem tuam: et exaltabo mane misericordiam tuam. Quia factus es susceptor meus, et refugium meum, in die tribulationis meae.
A ja æu pjevati silu tvoju, rano ujutru glasiti milost tvoju; jer si mi bio obrana i utoèište u dan nevolje moje.
17 Adiutor meus tibi psallam, quia Deus susceptor meus es: Deus meus misericordia mea.
Silo moja! tebi æu pjevati, jer si ti Bog èuvar moj, Bog koji me miluje.
