Psalmorum 59
1 Psalmus, in finem, ne corrumpas, David in tituli inscriptionem, quando misit Saul, et custodivit domum eius, ut eum interficeret. Eripe me de inimicis meis Deus meus: et ab insurgentibus in me libera me.
Zborovođi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida. Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika!
2 Eripe me de operantibus iniquitatem: et de viris sanguinum salva me.
Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!
3 Quia ecce ceperunt animam meam: irruerunt in me fortes.
Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:
4 Neque iniquitas mea, neque peccatum meum Domine: sine iniquitate cucurri, et direxi.
bez moje krivnje na me nasrću. Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,
5 Exurge in occursum meum, et vide: et tu Domine Deus virtutum, Deus Israel, Intende ad visitandas omnes gentes: non miserearis omnibus, qui operantur iniquitatem.
Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati!
6 Convertentur ad vesperam: et famem patientur ut canes, et circuibunt civitatem.
Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.
7 Ecce loquentur in ore suo, et gladius in labiis eorum: quoniam quis audivit?
Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: “Tko nas čuje?”
8 Et tu Domine deridebis eos: ad nihilum deduces omnes gentes.
No, ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima svima.
9 Fortitudinem meam ad te custodiam, quia Deus susceptor meus es:
Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.
10 Deus meus misericordia eius praeveniet me.
Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad dušmanima mojim!
11 Deus ostendit mihi super inimicos meos, ne occidas eos: nequando obliviscantur populi mei. Disperge illos in virtute tua: et depone eos protector meus Domine:
Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošću svojom, štite naš, Gospodine.
12 Delictum oris eorum, sermonem labiorum ipsorum: et comprehendantur in superbia sua. Et de execratione et mendacio annunciabuntur
Grijeh je svaka riječ usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore!
13 in consummatione: in ira consummationis, et non erunt. Et scient quia Deus dominabitur Iacob: et finium terrae.
Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!
14 Convertentur ad vesperam, et famem patientur ut canes: et circuibunt civitatem.
Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.
15 Ipsi dispergentur ad manducandum: si vero non fuerint saturati, et murmurabunt.
Nek' lutaju okolo tražeći hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.
16 Ego autem cantabo fortitudinem tuam: et exaltabo mane misericordiam tuam. Quia factus es susceptor meus, et refugium meum, in die tribulationis meae.
A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutrom milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište i sklonište u dan nevolje.
17 Adiutor meus tibi psallam, quia Deus susceptor meus es: Deus meus misericordia mea.
Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.
