Psalmorum 58

1 Psalmus, in finem, ne corrumpas, David in tituli inscriptionem. Si vere utique iustitiam loquimini: recte iudicate filii hominum.

Zborovođi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Zar doista krojite pravdu, vi moćni, zar sudite pravo, sinovi ljudski?

2 Etenim in corde iniquitates operamini: in terra iniustitias manus vestrae concinnant.

Ne, već bezakonje smišljeno činite, po zemlji vam ruke dijele nepravde.

3 Alienati sunt peccatores a vulva, erraverunt ab utero: locuti sunt falsa.

Na krivu su putu bezbošci od krila majčina, na krivu su putu lašci od utrobe.

4 Furor illis secundum similitudinem serpentis: sicut aspidis surdae, et obturantis aures suas,

U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice što uši začepljuje

5 Quae non exaudiet vocem incantantium: et venefici incantantis sapienter.

da glas čarobnjakov ne čuje ni glas bajača vješta bajanju.

6 Deus conteret dentes eorum in ore ipsorum: molas leonum confringet Dominus.

O Bože, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, čeljusti lavićima!

7 Ad nihilum devenient tamquam aqua decurrens: intendit arcum suum donec infirmentur.

K'o vode što hitro otječu neka se razliju, k'o zgažena trava neka se osuše.

8 Sicut cera, quae fluit, auferentur: supercecidit ignis, et non viderunt solem.

Nek' budu k'o puž koji se pužuć' rastoči, k'o pometnut plot nek' sunca ne vide.

9 Priusquam intelligerent spinae vestrae rhamnum: sicut viventes, sic in ira absorbet eos.

Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese.

10 Laetabitur iustus cum viderit vindictam: manus suas lavabit in sanguine peccatoris.

Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge će prati u krvi zlotvora.

11 Et dicet homo: Si utique est fructus iusto: utique est Deus iudicans eos in terra.

I reći će ljudi: “Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!”