Psalmorum 52

1 Psalmus In finem, Intellectus David, Cum venit Doeg Idumaeus, et nunciavit Sauli: Venit David in domum Abimelech. Quid gloriaris in malitia, qui potens es in iniquitate?

Zborovođi. Poučna pjesma. Davidova. Kad je Edomac Doeg Šaulu javio: “David je ušao u kuću Abimelekovu. Što se to hvališ pakošću, silniče nesmiljeni?

2 Tota die iniustitiam cogitavit lingua tua: sicut novacula acuta fecisti dolum.

Neprestano snuješ o propasti, jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!

3 Dilexisti malitiam super benignitatem: iniquitatem magis quam loqui aequitatem.

Zlo voliš više nego dobro, i laž više nego pravednost!

4 Dilexisti omnia verba praecipitationis, lingua dolosa.

Mili su ti pogubni govori, lažljivi jeziče!

5 Propterea Deus destruet te in finem, evellet te, et emigrabit te de tabernaculo tuo: et radicem tuam de terra viventium.

Bog će te zato satrti, zauvijek te ukloniti; iščupat će te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih.

6 Videbunt iusti, et timebunt, et super eum ridebunt, et dicent:

Pravednici će gledati s užasom i njemu se smijati:

7 ecce homo, qui non posuit Deum adiutorem suum: Sed speravit in multitudine divitiarum suarum: et praevaluit in vanitate sua.

“Gle čovjeka koji ne uze Boga za svoju zaštitu, već se uzdao u veliko bogatstvo i osilio u svojim zločinima!”

8 Ego autem, sicut oliva fructifera in domo Dei, speravi in misericordia Dei in aeternum: et in saeculum saeculi.

A ja, k'o zelena maslina u Domu Božjem, uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.

9 Confitebor tibi in saeculum quia fecisti: et expectabo nomen tuum, quoniam bonum est in conspectu sanctorum tuorum.

Hvalit ću te svagda što si to učinio i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, pred licem tvojih pobožnika.