Psalmorum 50
1 Psalmus Asaph. Deus deorum Dominus locutus est: et vocavit terram, A solis ortu usque ad occasum:
Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza.
2 ex Sion species decoris eius.
Sa Siona predivnog Bog zablista:
3 Deus manifeste veniet: Deus noster et non silebit. Ignis in conspectu eius exardescet: et in circuitu eius tempestas valida.
Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja.
4 Advocavit caelum desursum: et terram discernere populum suum.
On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu:
5 Congregate illi sanctos eius: qui ordinant testamentum eius super sacrificia.
“Saberite mi sve pobožnike koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!”
6 Et annunciabunt caeli iustitiam eius: quoniam Deus iudex est.
Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac!
7 Audi populus meus, et loquar Israel, et testificabor tibi: Deus Deus tuus ego sum.
“Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: ja, Bog - Bog tvoj!
8 Non in sacrificiis tuis arguam te: holocausta autem tua in conspectu meo sunt semper.
Ne korim te zbog žrtava tvojih - paljenice su tvoje svagda preda mnom.
9 Non accipiam de domo tua vitulos: neque de gregibus tuis hircos.
Neću od doma tvog' uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova:
10 Quoniam meae sunt omnes ferae silvarum, iumenta in montibus et boves.
tÓa moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim.
11 Cognovi omnia volatilia caeli: et pulchritudo agri mecum est.
Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima.
12 Si esuriero, non dicam tibi: meus est enim orbis terrae, et plenitudo eius.
Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
13 Numquid manducabo carnes taurorum? aut sanguinem hircorum potabo?
Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca?
14 Immola Deo sacrificium laudis: et redde Altissimo vota tua.
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje!
15 Et invoca me in die tribulationis: eruam te, et honorificabis me.
I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.”
16 Peccatori autem dixit Deus: Quare tu enarras iustitias meas, et assumis testamentum meum per os tuum?
A grešniku Bog progovara: “Što tumačiš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj?
17 Tu vero odisti disciplinam: et proiecisti sermones meos retrorsum:
Ti, komu stega ne prija, te riječi moje iza leđa bacaš?
18 Si videbas furem, currebas cum eo: et cum adulteris portionem tuam ponebas.
Kad tata vidiš, s njime se bratimiš i družiš se s preljubnicima.
19 Os tuum abundavit malitia: et lingua tua concinnabat dolos.
Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare.
20 Sedens adversus fratrem tuum loquebaris, et adversus filium matris tuae ponebas scandalum:
U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje.
21 haec fecisti, et tacui. Existimasti inique quod ero tui similis: arguam te, et statuam contra faciem tuam.
Sve si to činio, a ja da šutim? Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.”
22 Intelligite haec qui obliviscimini Deum: nequando rapiat, et non sit qui eripiat.
Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće.
23 Sacrificium laudis honorificabit me: et illic iter, quo ostendam illi salutare Dei.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim - njemu ću pokazati spasenje svoje.
