Psalmorum 44

1 Psalmus, filiis Core ad intellectum.

Zborovođi. Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.

2 Deus auribus nostris audivimus: patres nostri annunciaverunt nobis. Opus, quod operatus es in diebus eorum: et in diebus antiquis.

Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio.

3 Manus tua gentes disperdidit, et plantasti eos: afflixisti populos, et expulisti eos:

Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.

4 Nec enim in gladio suo possederunt terram, et brachium eorum non salvavit eos: Sed dextera tua, et brachium tuum, et illuminatio vultus tui: quoniam complacuisti in eis.

Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu.

5 Tu es ipse rex meus et Deus meus: qui mandas salutes Iacob.

Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše.

6 In te inimicos nostros ventilabimus cornu, et in nomine tuo spernemus insurgentes in nobis.

U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mač moj spasavao.

7 Non enim in arcu meo sperabo: et gladius meus non salvabit me.

Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze.

8 Salvasti enim nos de affligentibus nos: et odientes nos confudisti.

Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.

9 In Deo laudabimur tota die: et in nomine tuo confitebimur in saeculum.

A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.

10 Nunc autem repulisti et confudisti nos: et non egredieris Deus in virtutibus nostris.

Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši.

11 Avertisti nos retrorsum post inimicos nostros: et qui oderunt nos, diripiebant sibi.

Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce.

12 Dedisti nos tamquam oves escarum: et in gentibus dispersisti nos.

U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.

13 Vendidisti populum tuum sine pretio: et non fuit multitudo in commutationibus eorum.

Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas.

14 Posuisti nos opprobrium vicinis nostris, subsannationem et derisum his, qui sunt in circuitu nostro.

Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama.

15 Posuisti nos in similitudinem Gentibus: commotionem capitis in populis.

Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva

16 Tota die verecundia mea contra me est, et confusio faciei meae cooperuit me.

zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina.

17 A voce exprobrantis, et obloquentis: a facie inimici, et persequentis.

Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,

18 Haec omnia venerunt super nos, nec obliti sumus te: et inique non egimus in testamento tuo.

niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze,

19 Et non recessit retro cor nostrum: et declinasti semitas nostras a via tua:

kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom.

20 Quoniam humiliasti nos in loco afflictionis, et cooperuit nos umbra mortis.

Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli:

21 Si obliti sumus nomen Dei nostri, et si expandimus manus nostras ad deum alienum:

zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca!

22 Nonne Deus requiret ista? ipse enim novit abscondita cordis. Quoniam propter te mortificamur tota die: aestimati sumus sicut oves occisionis.

Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.

23 Exurge, quare obdormis Domine? exurge, et ne repellas in finem.

Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

24 Quare faciem tuam avertis, oblivisceris inopiae nostrae et tribulationis nostrae?

Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

25 Quoniam humiliata est in pulvere anima nostra: conglutinatus est in terra venter noster.

Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

26 Exurge Domine, adiuva nos: et redime nos propter nomen tuum.

Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!