Psalmorum 36

1 Psalmus David, in finem, servo Domini. Dixit iniustus ut delinquat in semetipso: non est timor Dei ante oculos eius.

Bezakoniku je bezbožna rijeè u srcu; nema straha Božijega pred oèima njegovijem.

2 Quoniam dolose egit in conspectu eius: ut inveniatur iniquitas eius ad odium.

Ali laže sebi u oèi, mjesto da prizna svoje bezakonje i omrzne na nj.

3 Verba oris eius iniquitas, et dolus: noluit intelligere ut bene ageret.

Rijeèi su usta njegovijeh nepravda i lukavstvo, neæe da se opameti da tvori dobro.

4 Iniquitatem meditatus est in cubili suo: astitit omni viae non bonae, malitiam autem non odivit.

Bezakonje smišlja na postelji svojoj, stoji na putu rðavom, zlo mu nije mrsko.

5 Domine in caelo misericordia tua: et veritas tua usque ad nubes.

Gospode! do neba je milost tvoja, i istina tvoja do oblaka.

6 Iustitia tua sicut montes Dei: iudicia tua abyssus multa. Homines, et iumenta salvabis Domine:

Pravda je tvoja kao gore Božije, sudovi tvoji bezdana velika; ljude i stoku ti èuvaš, Gospode!

7 quemadmodum multiplicasti misericordiam tuam Deus. Filii autem hominum, in tegmine alarum tuarum sperabunt.

Kako je dragocjena milost tvoja, Bože! sinovi ljudski u sjenu krila tvojih ne boje se.

8 Inebriabuntur ab ubertate domus tuae: et torrente voluptatis tuae potabis eos.

Hrane se od izobila doma tvojega, i iz potoka sladosti svojih ti ih napajaš.

9 Quoniam apud te est fons vitae: et in lumine tuo videbimus lumen.

Jer je u tebe izvor životu, tvojom svjetlošæu vidimo svjetlost.

10 Praetende misericordiam tuam scientibus te, et iustitiam tuam his, qui recto sunt corde.

Raširi milost svoju na one koji te znadu, i pravdu svoju na dobra srca.

11 Non veniat mihi pes superbiae: et manus peccatoris non moveat me.

Ne daj da stane na mene noga ohola, i ruka bezbožnièka da me zaljulja.

12 Ibi ceciderunt qui operantur iniquitatem: expulsi sunt, nec potuerunt stare.

Onamo neka padnu koji èine bezakonje, neka se stropoštaju i ne mogu ustati.