< Psalmorum 35 >

1 Psalmus David. Iudica Domine nocentes me, expugna impugnantes me.
Ko e Saame ʻa Tevita. Ke ke langomakiʻi au, ʻE Sihova, telia ʻakinautolu ʻoku fakatangaʻi au: ke ke tauʻi ʻakinautolu ʻoku nau tauʻi au.
2 Apprehende arma et scutum: et exurge in adiutorium mihi.
Toʻo ʻae fakaū mo e pā, pea tuʻuhake ko hoku tokoni.
3 Effunde frameam, et conclude adversus eos, qui persequuntur me: dic animae meae: Salus tua ego sum.
Unuhi mai foki ʻae tao, ʻo tāpuni ʻae hala kiate kinautolu ʻoku fakatangaʻi au: pea tala ki hoku laumālie, “ko au ko ho fakamoʻui.”
4 Confundantur et revereantur, quaerentes animam meam. Avertantur retrorsum, et confundantur cogitantes mihi mala.
Tuku ke puputuʻu mo mā ʻakinautolu ʻoku kumi ki hoku laumālie: tuku ke fakafoki ki mui mo ilifia ʻakinautolu ʻoku puleakiʻi au.
5 Fiant tamquam pulvis ante faciem venti: et angelus Domini coarctans eos.
Tuku ke nau hangē ko e kafukafuʻi ʻakau ʻi he ʻao ʻoe matangi: pea tuku ke tuli ʻakinautolu ʻe he ʻāngelo ʻa Sihova.
6 Fiat via illorum tenebrae et lubricum: et angelus Domini persequens eos.
Tuku ke fakapoʻuli honau hala pea hekeheke: pea ke fakatanga ʻakinautolu ʻe he ʻāngelo ʻa Sihova.
7 Quoniam gratis absconderunt mihi interitum laquei sui: supervacue exprobraverunt animam meam.
He kuo nau ʻaʻau fakafufū ʻi he luo honau kupenga kiate au taʻehanoʻuhinga; kuo nau keli ʻae luo ki hoku laumālie taʻehanoʻuhinga.
8 Veniat illi laqueus, quem ignorat: et captio, quam abscondit, apprehendat eum: et in laqueum cadat in ipsum.
Ke hoko ʻae malaʻia kiate ia fakafokifā pe; pea ko e kupenga ʻoʻona ʻaia kuo ne ʻaʻau fufū tuku ke moʻua ai ia: tuku ia ke tō ki he malaʻia totonu ko ia.
9 Anima autem mea exultabit in Domino: et delectabitur super salutari suo.
Pea ʻe fiefia hoku laumālie ʻia Sihova: ʻe nekeneka ia ʻi heʻene fakamoʻui.
10 Omnia ossa mea dicent: Domine, quis similis tibi? Eripiens inopem de manu fortiorum eius: egenum et pauperem a diripientibus eum.
‌ʻE pehē ʻe hoku ngaahi hui kotoa pē, “ʻE Sihova, ko hai ʻoku hangē ko koe, ʻa koe ʻoku ke fakahaofi ʻae masiva meiate ia ʻoku mālohi lahi ʻiate ia, ʻio, ʻae masiva mo e paea meiate ia ʻoku ne fakamālohiʻi ia?”
11 Surgentes testes iniqui, quae ignorabam interrogabant me.
Naʻe tuʻu hake ʻae kau fakamoʻoni loi; naʻa nau tuku kiate au ʻae ngaahi meʻa naʻe ʻikai te u ʻilo.
12 Retribuebant mihi mala pro bonis: sterilitatem animae meae.
Naʻa nau totongi kovi ki heʻeku lelei ke fakamasivaʻi hoku laumālie.
13 Ego autem cum mihi molesti essent, induebar cilicio. Humiliabam in ieiunio animam meam: et oratio mea in sinu meo convertetur.
Ka ko au, naʻaku kofuʻaki ʻae tauangaʻa, ʻi honau mahaki: naʻaku fakavaivai hoku laumālie ʻi he ʻaukai; pea naʻe foki mai ʻeku lotu ki hoku fatafata.
14 Quasi proximum, et quasi fratrem nostrum, sic complacebam: quasi lugens et contristatus sic humiliabar.
Naʻaku fai ʻo hangē ko hoku kāinga ia, pe ko hoku tokoua: naʻaku tulolo hifo fakamamahi pē, ʻo hangē ko e tokotaha ʻoku tangi koeʻuhi ko ʻene faʻē.
15 Et adversum me laetati sunt, et convenerunt: congregata sunt super me flagella, et ignoravi.
Ka ʻi heʻeku tuʻutāmaki naʻa nau fiefia, ʻonau fakakātoa ʻakinautolu: ʻio, naʻe fakataha ʻakinautolu ʻae kakai faʻa tā ʻo tuʻu kiate au, pea naʻe ʻikai te u ʻiloa; naʻa nau haehae, pea naʻe ʻikai longo pē:
16 Dissipati sunt, nec compuncti, tentaverunt me, subsannaverunt me subsannatione: frenduerunt super me dentibus suis.
Naʻa nau fakalili honau nifo kiate au, mo e kau mālualoi ʻoku manuki ʻi he ngaahi kātoanga.
17 Domine quando respicies? restitue animam meam a malignitate eorum, a leonibus unicam meam.
‌ʻE Sihova, ʻe fēfē hono fuoloa mo hoʻo ʻafio ki ai? Fakamoʻui hoku laumālie mei heʻenau ngaahi fakamalaʻia, mo ʻeku moʻui mei he fanga laione.
18 Confitebor tibi in ecclesia magna, in populo gravi laudabo te.
Te u ʻatu ʻae fakafetaʻi kiate koe ʻi he fakataha lahi: te u fakaongoongolelei koe ʻi he ʻao ʻoe kakai lahi.
19 Non supergaudeant mihi qui adversantur mihi inique: qui oderunt me gratis et annuunt oculis.
‌ʻOua naʻa tuku ke fiefia kiate au ʻakinautolu kuo hoko noa pē ko hoku fili: pea ʻoua naʻa tuku ke lalama honau mata ʻakinautolu ʻoku fehiʻa kiate au taʻehanoʻuhinga.
20 Quoniam mihi quidem pacifice loquebantur: et in iracundia terrae loquentes, dolos cogitabant.
He ʻoku ʻikai te nau lea lelei: ka ʻoku nau fakatupu ʻae ngaahi meʻa kākā kiate kinautolu ʻoku nofo fiemālie ʻi he fonua.
21 Et dilataverunt super me os suum: dixerunt: Euge, euge, viderunt oculi nostri.
‌ʻIo, kuo nau fakamanga honau ngutu ʻo lahi kiate au, ʻonau pehē, “Ha ha, kuo mamata ki ai homau mata.”
22 Vidisti Domine, ne sileas: Domine ne discedas a me.
Kuo ke ʻafioʻi eni, ʻE Sihova: ʻoua naʻa ke fakalongo pē: ʻE Sihova, ʻoua naʻa ke mamaʻo ʻiate au.
23 Exurge et intende iudicio meo: Deus meus, et Dominus meus in causam meam.
‌ʻE hoku ʻOtua mo hoku ʻEiki, ke ke tuʻu hake, mo ke ʻā ki hoku fakamaau, ʻio, ki hoku langomakiʻi.
24 Iudica me secundum iustitiam tuam Domine Deus meus, et non supergaudeant mihi.
‌ʻE Sihova ko hoku ʻOtua, ke ke fakamaau au ʻo hangē ko ʻeku māʻoniʻoni; pea ke ʻoua te nau fiefia kiate au.
25 Non dicant in cordibus suis: Euge, euge, animae nostrae: nec dicant: Devorabimus eum.
‌ʻOua naʻa pehē ʻekinautolu ʻi honau loto, “Ha, ko homau loto ia:” ʻoua te nau pehē, “Kuo tau folo hifo ia.”
26 Erubescant et revereantur simul, qui gratulantur malis meis. Induantur confusione et reverentia qui maligna loquuntur super me.
Tuku ke mā mo manavahē fakataha ʻakinautolu ʻoku fiefia ʻi hoku lavea: tuku ke kofuʻaki ʻae mā mo e taʻefakaʻapaʻapa ʻakinautolu ʻoku fai fakafiefielahi kiate au.
27 Exultent et laetentur qui volunt iustitiam meam: et dicant semper: Magnificetur Dominus, qui volunt pacem servi eius.
Tuku ke kalanga fakafiefia, mo nekeneka, ʻakinautolu ʻoku loto lelei ki heʻeku māʻoniʻoni: ʻio, tuku ke nau lea pehē maʻuaipē, “Ke ongoongolelei ʻa Sihova, ʻaia ʻoku fiemālie ʻi he monūʻia ʻa ʻene tamaioʻeiki.”
28 Et lingua mea meditabitur iustitiam tuam, tota die laudem tuam.
Pea ʻe lea ʻa hoku ʻelelo ki hoʻo māʻoniʻoni mo ho ongoongolelei ʻi he ʻaho kotoa.

< Psalmorum 35 >