Psalmorum 22

1 Psalmus David, in finem pro susceptione matutina. Deus Deus meus respice in me: quare me dereliquisti? longe a salute mea verba delictorum meorum.

Bože, Bože moj! zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od rijeèi vike moje?

2 Deus meus clamabo per diem, et non exaudies: et nocte, et non ad insipientiam mihi.

Bože moj! vièem danju, a ti me ne slušaš, i noæu, ali nemam mira.

3 Tu autem in sancto habitas, Laus Israel.

Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim!

4 In te speraverunt patres nostri: speraverunt, et liberasti eos.

U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i ti si ih izbavljao.

5 Ad te clamaverunt, et salvi facti sunt: in te speraverunt, et non sunt confusi.

Tebe prizivaše, i spasavaše se; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti.

6 Ego autem sum vermis, et non homo: opprobrium hominum, et abiectio plebis.

A ja sam crv, a ne èovjek; potsmijeh ljudima i rug narodu.

7 Omnes videntes me, deriserunt me: locuti sunt labiis, et moverunt caput.

Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom,

8 Speravit in Domino, eripiat eum: salvum faciat eum, quoniam vult eum.

I govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi, ako ga miluje.

9 Quoniam tu es, qui extraxisti me de ventre: spes mea ab uberibus matris meae.

Ta, ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje.

10 In te proiectus sum ex utero: de ventre matris meae Deus meus es tu,

Za tobom pristajem od roðenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj.

11 ne discesseris a me: Quoniam tribulatio proxima est: quoniam non est qui adiuvet.

Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, a nema pomoænika.

12 Circumdederunt me vituli multi: tauri pingues obsederunt me.

Opteèe me mnoštvo telaca; jaki volovi Vasanski opkoliše me;

13 Aperuerunt super me os suum, sicut leo rapiens et rugiens.

Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i rièe.

14 Sicut aqua effusus sum: et dispersa sunt omnia ossa mea. Factum est cor meum tamquam cera liquescens in medio ventris mei.

Kao voda razlih se; rasuše se sve kosti moje; srce moje posta kao vosak, rastopilo se u meni.

15 Aruit tamquam testa virtus mea, et lingua mea adhaesit faucibus meis: et in pulverem mortis deduxisti me.

Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezik moj prionu za grlo, i u prah smrtni meæeš me.

16 Quoniam circumdederunt me canes multi: concilium malignantium obsedit me. Foderunt manus meas et pedes meos:

Opkoliše me psi mnogi; èeta zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje.

17 dinumeraverunt omnia ossa mea. Ipsi vero consideraverunt et inspexerunt me:

Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju, i od mene naèiniše stvar za gledanje.

18 diviserunt sibi vestimenta mea, et super vestem meam miserunt sortem.

Dijele haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.

19 Tu autem Domine ne elongaveris auxilium tuum a me: ad defensionem meam conspice.

Ali ti, Gospode, ne udaljuj se. Silo moja, pohitaj mi u pomoæ.

20 Erue a framea Deus animam meam: et de manu canis unicam meam:

Izbavi od maèa dušu moju, od psa jedinicu moju.

21 Salva me ex ore leonis: et a cornibus unicornium humilitatem meam.

Saèuvaj me od usta lavovijeh, i od rogova bivolovih, èuvši, izbavi me.

22 Narrabo nomen tuum fratribus meis: in medio ecclesiae laudabo te.

Kazujem ime tvoje braæi; usred skupštine hvaliæu te.

23 Qui timetis Dominum laudate eum: universum semen Iacob glorificate eum:

Koji se bojite Gospoda, hvalite ga. Sve sjeme Jakovljevo! poštuj ga. Boj ga se, sve sjeme Izrailjevo!

24 Timeat eum omne semen Israel: quoniam non sprevit, neque despexit deprecationem pauperis: Nec avertit faciem suam a me: et cum clamarem ad eum exaudivit me.

Jer se ne ogluši molitve ništega niti je odbi; ne odvrati od njega lica svojega, nego ga usliši kad ga zazva.

25 Apud te laus mea in ecclesia magna: vota mea reddam in conspectu timentium eum.

Tebe æu hvaliti na skupštini velikoj; zavjete svoje svršiæu pred onima koji se njega boje.

26 Edent pauperes, et saturabuntur: et laudabunt Dominum qui requirunt eum: vivent corda eorum in saeculum saeculi.

Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji ga traže; živo da bude srce vaše dovijeka.

27 Reminiscentur et convertentur ad Dominum universi fines terrae: Et adorabunt in conspectu eius universae familiae Gentium.

Opomenuæe se i obratiæe se ka Gospodu svi krajevi zemaljski, i pokloniæe se pred njim sva plemena neznabožaèka.

28 Quoniam Domini est regnum: et ipse dominabitur Gentium.

Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima.

29 Manducaverunt et adoraverunt omnes pingues terrae: in conspectu eius cadent omnes qui descendunt in terram.

Ješæe i pokloniæe se svi pretili na zemlji; pred njim æe pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu saèuvati duše svoje u životu.

30 Et anima mea illi vivet: et semen meum serviet ipsi.

Sjeme æe njihovo služiti njemu. Kazivaæe se za Gospoda rodu potonjemu.

31 Annunciabitur Domino generatio ventura: et annunciabunt caeli iustitiam eius populo qui nascetur, quem fecit Dominus.

Doæi æe, i kazivaæe pravdu njegovu ljudima njegovijem, koji æe se roditi; jer je on uèinio ovo.