Psalmorum 19

1 Psalmus David, in finem. Caeli enarrant gloriam Dei, et opera manuum eius annunciat firmamentum.

Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski.

2 Dies diei eructat verbum, et nox nocti indicat scientiam.

Dan danu dokazuje, i noæ noæi javlja.

3 Non sunt loquelae, neque sermones, quorum non audiantur voces eorum.

Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi èuo glas njihov.

4 In omnem terram exivit sonus eorum: et in fines orbis terrae verba eorum.

Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i rijeèi njihove na kraj vasiljene. Suncu je postavio stan na njima;

5 In sole posuit tabernaculum suum: et ipse tamquam sponsus procedens de thalamo suo: Exultavit ut gigas ad currendam viam,

I ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje, kao junak veselo teèe putem.

6 a summo caelo egressio eius: Et occursus eius usque ad summum eius: nec est qui se abscondat a calore eius.

Izlazak mu je nakraj neba, i hod mu do kraja njegova; i niko nije sakriven od toplote njegove.

7 Lex Domini immaculata convertens animas: testimonium Domini fidele, sapientiam praestans parvulis.

Zakon je Gospodnji svršen, krijepi dušu; svjedoèanstvo je Gospodnje vjerno, daje mudrost nevještome.

8 Iustitiae Domini rectae, laetificantes corda: praeceptum Domini lucidum; illuminans oculos.

Naredbe su Gospodnje pravedne, vesele srce. Zapovijest je Gospodnja svijetla, prosvjetljuje oèi.

9 Timor Domini sanctus, permanens in saeculum saeculi: iudicia Domini vera, iustificata in semetipsa.

Strah je Gospodnji èist, ostaje dovijeka. Sudovi su njegovi istini, pravedni svikoliki.

10 Desiderabilia super aurum et lapidem pretiosum multum: et dulciora super mel et favum.

Bolji su od zlata i dragog kamenja, slaði od meda koji teèe iz sata.

11 Etenim servus tuus custodit ea, in custodiendis illis retributio multa.

I slugu tvojega oni su prosvijetlili; ko ih drži ima veliku platu.

12 Delicta quis intelligit? ab occultis meis munda me:

Ko æe znati sve svoje pogrješke? Oèisti me i od tajnijeh;

13 et ab alienis parce servo tuo. Si mei non fuerint dominati, tunc immaculatus ero: et emundabor a delicto maximo.

I od voljnijeh saèuvaj slugu svojega, da ne obladaju mnome. Tada æu biti svršen i èist od velikoga prijestupa.

14 Et erunt ut complaceant eloquia oris mei: et meditatio cordis mei in conspectu tuo semper. Domine adiutor meus, et redemptor meus.

Da su ti rijeèi usta mojih ugodne, i pomisao srca mojega pred tobom, Gospode, krjeposti moja i izbavitelju moj!