Psalmorum 18
1 Psalmus David, in finem, pro puero Domini in die, qua eripuit eum Dominus de manu omnium inimicorum eius, et de manu Saul, et dixit: Diligam te Domine fortitudo mea:
Ljubiæu te, Gospode, krjeposti moja,
2 Dominus firmamentum meum, et refugium meum, et liberator meus. Deus meus adiutor meus, et sperabo in eum. Protector meus, et cornu salutis meae, et susceptor meus.
Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utoèište moje!
3 Laudans invocabo Dominum: et ab inimicis meis salvus ero.
Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih.
4 Circumdederunt me dolores mortis: et torrentes iniquitatis conturbaverunt me.
Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.
Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne. (Sheol h7585)
6 In tribulatione mea invocavi Dominum, et ad Deum meum clamavi: et exaudivit de templo sancto suo vocem meam: et clamor meus in conspectu eius, introivit in aures eius.
U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.
7 Commota est, et contremuit terra: fundamenta montium conturbata sunt, et commota sunt, quoniam iratus est eis.
Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti.
8 Ascendit fumus in ira eius: et ignis a facie eius exarsit: carbones succensi sunt ab eo.
Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire, i živo ugljevlje otskakaše od njega.
9 Inclinavit caelos, et descendit: et caligo sub pedibus eius.
Savi nebesa i siðe. Mrak bješe pod nogama njegovijem.
10 Et ascendit super cherubim, et volavit: volavit super pennas ventorum.
Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem.
11 Et posuit tenebras latibulum suum, in circuitu eius tabernaculum eius: tenebrosa aqua in nubibus aeris.
Od mraka naèini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.
12 Prae fulgore in conspectu eius nubes transierunt, grando et carbones ignis.
Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje.
13 Et intonuit de caelo Dominus, et Altissimus dedit vocem suam: grando et carbones ignis.
Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.
14 Et misit sagittas suas, et dissipavit eos: fulgura multiplicavit, et conturbavit eos.
Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih.
15 Et apparuerunt fontes aquarum, et revelata sunt fundamenta orbis terrarum: Ab increpatione tua Domine, ab inspiratione spiritus irae tuae.
I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega.
16 Misit de summo, et accepit me: et assumpsit me de aquis multis.
Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuèe me iz vode velike.
17 Eripuit me de inimicis meis fortissimis, et ab his qui oderunt me: quoniam confortati sunt super me.
Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.
18 Praevenerunt me in die afflictionis meae: et factus est Dominus protector meus.
Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
19 Et eduxit me in latitudinem: salvum me fecit, quoniam voluit me.
Izvede me na prostrano mjesto, i izbavi me, jer sam mu mio.
20 Et retribuet mihi Dominus secundum iustitiam meam, et secundum puritatem manuum mearum retribuet mihi:
Dade mi Gospod po pravdi mojoj, i za èistotu ruku mojih dariva me.
21 Quia custodivi vias Domini, nec impie gessi a Deo meo.
Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega,
22 Quoniam omnia iudicia eius in conspectu meo: et iustitias eius non repuli a me.
Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.
23 Et ero immaculatus cum eo: et observabo me ab iniquitate mea.
Bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega.
24 Et retribuet mihi Dominus secundum iustitiam meam: et secundum puritatem manuum mearum in conspectu oculorum eius.
Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih pred oèima njegovima.
25 Cum sancto sanctus eris, et cum viro innocente innocens eris:
Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernim vjerno,
26 et cum electo electus eris: et cum perverso perverteris.
S èistim èisto, a s nevaljalim nasuprot njemu.
27 Quoniam tu populum humilem salvum facies: et oculos superborum humiliabis.
Jer ti pomažeš ljudima nevoljnim, a oèi ponosite ponižavaš.
28 Quoniam tu illuminas lucernam meam Domine: Deus meus illumina tenebras meas.
Ti raspaljuješ vidjelo moje; Gospod moj prosvjetljuje tamu moju.
29 Quoniam in te eripiar a tentatione, et in Deo meo transgrediar murum.
S tobom razbijam vojsku, i s Bogom svojim skaèem preko zida.
30 Deus meus impolluta via eius: eloquia Domini igne examinata: protector est omnium sperantium in se.
Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se u nj uzdaju.
31 Quoniam quis deus praeter Dominum? aut quis Deus praeter Deum nostrum?
Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je obrana osim Boga našega?
32 Deus qui praecinxit me virtute: et posuit immaculatam viam meam.
Ovaj Bog opasuje me snagom, i èini mi vjeran put.
33 Qui perfecit pedes meos tamquam cervorum, et super excelsa statuens me.
Daje mi noge kao u jelena, i na visine stavlja me.
34 Qui docet manus meas ad praelium: et posuisti, ut arcum aereum, brachia mea.
Uèi ruke moje boju, i mišice moje èini da su luk od mjedi.
35 Et dedisti mihi protectionem salutis tuae: et dextera tua suscepit me: Et disciplina tua correxit me in finem: et disciplina tua ipsa me docebit.
Ti mi daješ štit spasenja svojega; desnica tvoja drži me, i milost tvoja èini me velika.
36 Dilatasti gressus meos subtus me: et non sunt infirmata vestigia mea:
Ti širiš korak moj, te se ne spotièu noge moje.
37 Persequar inimicos meos, et comprehendam illos: et non convertar donec deficiant.
Tjeram neprijatelje svoje i stižem ih, i ne vraæam se dok ih ne istrijebim.
38 Confringam illos, nec poterunt stare: cadent subtus pedes meos.
Obaram ih, i ne mogu ustati, padaju pod noge moje.
39 Et praecinxisti me virtute ad bellum: et supplantasti insurgentes in me subtus me.
Jer me ti opasuješ snagom za boj, i koji ustanu na me, obaraš ih preda mnom.
40 Et inimicos meos dedisti mihi dorsum, et odientes me disperdidisti.
Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje.
41 Clamaverunt, nec erat qui salvos faceret, ad Dominum: nec exaudivit eos.
Oni vièu, ali nema pomagaèa, ka Gospodu, ali ih on ne sluša.
42 Et comminuam eos, ut pulverem ante faciem venti: ut lutum platearum delebo eos.
Rasipam ih kao prah po vjetru, kao blato po ulicama gazim ih.
43 Eripies me de contradictionibus populi: constitues me in caput Gentium.
Ti me izbavljaš od bune narodne, postavljaš me da sam glava tuðim plemenima; narod kojega ne poznavah, služi mi.
44 Populus, quem non cognovi, servivit mihi: in auditu auris obedivit mihi.
Po samome èuvenju slušaju me, tuðini pokorni su mi.
45 Filii alieni mentiti sunt mihi, filii alieni inveterati sunt, et claudicaverunt a semitis suis.
Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim.
46 Vivit Dominus, et benedictus Deus meus, et exaltetur Deus salutis meae.
Živ je Gospod, i da je blagosloven braniè moj! Da se uzvisi Bog spasenja mojega,
47 Deus qui das vindictas mihi, et subdis populos sub me, liberator meus de inimicis meis iracundis.
Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,
48 Et ab insurgentibus in me exaltabis me: a viro iniquo eripies me.
Koji me izbavlja od neprijatelja, podiže me nad one koji ustaju na me i od èovjeka žestoka izbavlja me!
49 Propterea confitebor tibi in nationibus Domine: et nomini tuo psalmum dicam,
Toga radi hvalim te, Gospode, pred narodima, i pojem imenu tvojemu,
50 Magnificans salutes regis eius, et faciens misericordiam christo suo David, et semini eius usque in saeculum.
Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i natražju njegovu dovijeka.
