Psalmorum 144

1 Psalmus David Adversus Goliath. Benedictus Dominus Deus meus, qui docet manus meas ad praelium, et digitos meos ad bellum.

Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu.

2 Misericordia mea, et refugium meum: susceptor meus, et liberator meus: Protector meus, et in ipso speravi: qui subdit populum meum sub me.

On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!

3 Domine quid est homo, quia innotuisti ei? aut filius hominis, quia reputas eum?

Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ?

4 Homo vanitati similis factus est: dies eius sicut umbra praetereunt.

Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.

5 Domine inclina caelos tuos, et descende: tange montes, et fumigabunt.

Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se!

6 Fulgura coruscationem, et dissipabis eos: emitte sagittas tuas, et conturbabis eos:

Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!

7 Emitte manum tuam de alto, eripe me, et libera me de aquis multis: de manu filiorum alienorum.

Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih:

8 Quorum os locutum est vanitatem: et dextera eorum, dextera iniquitatis.

laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

9 Deus canticum novum cantabo tibi: in psalterio, decachordo psallam tibi.

Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću.

10 Qui das salutem regibus: qui redemisti David servum tuum de gladio maligno:

Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača

11 eripe me. Et erue me de manu filiorum alienorum, quorum os locutum est vanitatem: et dextera eorum, dextera iniquitatis:

spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

12 Quorum filii, sicut novellae plantationes in iuventute sua. Filiae eorum compositae: circumornatae ut similitudo templi.

Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;

13 Promptuaria eorum plena, eructantia ex hoc in illud. Oves eorum foetosae, abundantes in egressibus suis:

da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju;

14 boves eorum crassae. Non est ruina maceriae, neque transitus: neque clamor in plateis eorum.

ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim!

15 Beatum dixerunt populum, cui haec sunt: beatus populus, cuius Dominus Deus eius.

Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!