< Psalmorum 141 >
1 Psalmus David. Domine clamavi ad te, exaudi me: intende voci meae, cum clamavero ad te.
Gospode, vièem k tebi, pohiti k meni, èuj glas moljenja mojega, kad vièem k tebi.
2 Dirigatur oratio mea sicut incensum in conspectu tuo: elevatio manuum mearum sacrificium vespertinum.
Nek izaðe molitva moja kao kad pred lice tvoje, dizanje ruku mojih kao prinos veèernji.
3 Pone Domine custodiam ori meo: et ostium circumstantiae labiis meis.
Postavi, Gospode, stražu kod jezika mojega, èuvaj vrata usta mojih.
4 Non declines cor meum in verba malitiae, ad excusandas excusationes in peccatis. Cum hominibus operantibus iniquitatem: et non communicabo cum electis eorum.
Ne daj srcu mojemu da zastrani na zle pomisli, da èini djela bezbožna s ljudima koji postupaju nepravedno; i da ne okusim sladosti njihovijeh.
5 Corripiet me iustus in misericordia, et increpabit me: oleum autem peccatoris non impinguet caput meum. Quoniam adhuc et oratio mea in beneplacitis eorum:
Neka me bije pravednik, to je milost; neka me kara, to je ulje za glavu moju; glava moja neæe odbaciti, ako æe i više; nego je molitva moja protiv zloæe njihove.
6 absorpti sunt iuncti petrae iudices eorum. Audient verba mea quoniam potuerunt:
Rasuše se po kamenijem vrletima sudije njihove, i èuše rijeèi moje kako su blage.
7 sicut crassitudo terrae erupta est super terram. Dissipata sunt ossa nostra secus infernum: (Sheol )
Kao kad ko sijeèe i teše, tako se razletješe kosti naše do èeljusti paklenijeh. (Sheol )
8 quia ad te Domine, Domine oculi mei: in te speravi, non auferas animam meam.
Ali su k tebi, Gospode, Gospode, upravljene oèi moje, u tebe se uzdam, nemoj odbaciti duše moje.
9 Custodi me a laqueo, quem statuerunt mihi: et a scandalis operantium iniquitatem.
Saèuvaj me od zamke, koju mi metnuše, od lukavstva onijeh, koji èine bezakonje.
10 Cadent in retiaculo eius peccatores: singulariter sum ego donec transeam.
Pašæe u mreže svoje bezbožnici, a ja æu jedan proæi.