Psalmorum 138

1 David. Confitebor tibi Domine in toto corde meo: quoniam audisti verba oris mei. In conspectu angelorum psallam tibi:

Slavim te, Gospode, od svega srca svojega, pred bogovima pjevam tebi.

2 adorabo ad templum sanctum tuum, et confitebor nomini tuo. Super misericordia tua, et veritate tua: quoniam magnificasti super omne, nomen sanctum tuum.

Poklanjam se pred svetom crkvom tvojom, i slavim ime tvoje, za dobrotu tvoju i za istinu tvoju; jer si po svakom imenu svom podigao rijeè svoju.

3 In quacumque die invocavero te, exaudi me: multiplicabis in anima mea virtutem.

U dan, u koji zazvah, ti si me uslišio, dunuo slobodu u dušu moju.

4 Confiteantur tibi Domine omnes reges terrae: quia audierunt omnia verba oris tui:

Slaviæe te, Gospode, svi carevi zemaljski, kad èuju rijeèi usta tvojih;

5 Et cantent in viis Domini: quoniam magna est gloria Domini.

I pjevaæe putove Gospodnje, jer je velika slava Gospodnja.

6 Quoniam excelsus Dominus, et humilia respicit: et alta a longe cognoscit.

Jer je visok Gospod, i vidi niskoga, i visokoga izdaleka poznaje.

7 Si ambulavero in medio tribulationis, vivificabis me: et super iram inimicorum meorum extendisti manum tuam, et salvum me fecit dextera tua.

Ako poðem u tuzi, ti æeš me oživiti; na zloæu neprijatelja mojih pružiæeš ruku svoju i zakloniæe me desnica tvoja.

8 Dominus retribuet pro me: Domine misericordia tua in saeculum: opera manuum tuarum ne despicias.

Gospod æe svršiti za mene. Gospode! milost je tvoja dovijeka; djela ruku svojih ne ostavljaj.