Psalmorum 132
1 Canticum graduum. Memento Domine David, et omnis mansuetudinis eius:
Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,
2 Sicut iuravit Domino, votum vovit Deo Iacob:
Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:
3 Si introiero in tabernaculum domus meae, si ascendero in lectum strati mei:
“Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;
4 Si dedero somnum oculis meis, et palpebris meis dormitationem:
Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;
5 Et requiem temporibus meis: donec inveniam locum Domino, tabernaculum Deo Iacob.
Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”
6 Ecce audivimus eam in Ephrata: invenimus eam in campis silvae.
Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.
7 Introibimus in tabernaculum eius: adorabimus in loco, ubi steterunt pedes eius.
Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.
8 Surge Domine in requiem tuam, tu et arca sanctificationis tuae.
Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.
9 Sacerdotes tui induantur iustitiam: et sancti tui exultent.
Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.
10 Propter David servum tuum, non avertas faciem Christi tui.
Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.
11 Iuravit Dominus David veritatem, et non frustrabitur eum: de fructu ventris tui ponam super sedem tuam.
Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.
12 Si custodierint filii tui testamentum meum, et testimonia mea haec, quae docebo eos: Et filii eorum usque in saeculum, sedebunt super sedem tuam.
Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
13 Quoniam elegit Dominus Sion: elegit eam in habitationem sibi.
Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
14 Haec requies mea in saeculum saeculi: hic habitabo quoniam elegi eam.
Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.
15 Viduam eius benedicens benedicam: pauperes eius saturabo panibus.
Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.
16 Sacerdotes eius induam salutari: et sancti eius exultatione exultabunt.
Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.
17 Illuc producam cornu David, paravi lucernam Christo meo.
Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.
18 Inimicos eius induam confusione: super ipsum autem efflorebit sanctificatio mea.
Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.
