Psalmorum 132
1 Canticum graduum. Memento Domine David, et omnis mansuetudinis eius:
Hodočasnička pjesma.
2 Sicut iuravit Domino, votum vovit Deo Iacob:
Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
3 Si introiero in tabernaculum domus meae, si ascendero in lectum strati mei:
“Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,
4 Si dedero somnum oculis meis, et palpebris meis dormitationem:
neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,
5 Et requiem temporibus meis: donec inveniam locum Domino, tabernaculum Deo Iacob.
dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj.”
6 Ecce audivimus eam in Ephrata: invenimus eam in campis silvae.
Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.
7 Introibimus in tabernaculum eius: adorabimus in loco, ubi steterunt pedes eius.
Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!
8 Surge Domine in requiem tuam, tu et arca sanctificationis tuae.
“Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!
9 Sacerdotes tui induantur iustitiam: et sancti tui exultent.
Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!
10 Propter David servum tuum, non avertas faciem Christi tui.
Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!”
11 Iuravit Dominus David veritatem, et non frustrabitur eum: de fructu ventris tui ponam super sedem tuam.
Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: “Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.
12 Si custodierint filii tui testamentum meum, et testimonia mea haec, quae docebo eos: Et filii eorum usque in saeculum, sedebunt super sedem tuam.
Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju.”
13 Quoniam elegit Dominus Sion: elegit eam in habitationem sibi.
Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.
14 Haec requies mea in saeculum saeculi: hic habitabo quoniam elegi eam.
“Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
15 Viduam eius benedicens benedicam: pauperes eius saturabo panibus.
Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.
16 Sacerdotes eius induam salutari: et sancti eius exultatione exultabunt.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.
17 Illuc producam cornu David, paravi lucernam Christo meo.
Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
18 Inimicos eius induam confusione: super ipsum autem efflorebit sanctificatio mea.
U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj.”
