Psalmorum 12

1 Psalmus David in finem, pro octava. Salvum me fac Domine, quoniam defecit sanctus: quoniam diminutae sunt veritates a filiis hominum.

Pomagaj, Gospode; jer nesta svetijeh, jer je malo vjernijeh meðu sinovima èovjeèijim.

2 Vana locuti sunt unusquisque ad proximum suum: labia dolosa, in corde et corde locuti sunt.

Laž govore jedan drugome, usnama lažljivijem govore iz srca dvolièna.

3 Disperdat Dominus universa labia dolosa, et linguam magniloquam.

Istrijebiæe Gospod sva usta lažljiva, jezik velièavi,

4 Qui dixerunt: Linguam nostram magnificabimus, labia nostra a nobis sunt, quis noster Dominus est?

Ljude, koji govore: jezikom smo jaki, usta su naša u nas, ko je gospodar nad nama?

5 Propter miseriam inopum, et gemitum pauperum nunc exurgam, dicit Dominus. Ponam in salutari: fiducialiter agam in eo.

Videæi stradanje nevoljnih i uzdisanje ništih, sad æu ustati, veli Gospod, i izbaviti onoga kome zlobe.

6 Eloquia Domini, eloquia casta: argentum igne examinatum, probatum terrae purgatum septuplum.

Rijeèi su Gospodnje rijeèi èiste, srebro u vatri oèišæeno od zemlje, sedam puta pretopljeno.

7 Tu Domine servabis nos: et custodies nos a generatione hac in aeternum.

Ti æeš nas, Gospode, odbraniti, i saèuvati nas od roda ovoga dovijeka.

8 In circuitu impii ambulant: secundum altitudinem tuam multiplicasti filios hominum.

Bezbožnici idu naokolo; kad se oni podižu, sramote se sinovi èovjeèiji.