Psalmorum 119
1 Alleluia. ALEPH. Beati immaculati in via: qui ambulant in lege Domini.
Blago onima kojima je put èist, koji hode u zakonu Gospodnjem.
2 Beati, qui scrutantur testimonia eius: in toto corde exquirunt eum.
Blago onima koji èuvaju otkrivenja njegova, svijem srcem traže ga;
3 Non enim qui operantur iniquitatem, in viis eius ambulaverunt.
Koji ne èine bezakonja, hode putovima njegovijem!
4 Tu mandasti mandata tua custodiri nimis.
Ti si dao zapovijesti svoje, da se èuvaju dobro.
5 Utinam dirigantur viae meae, ad custodiendas iustificationes tuas.
Kad bi putovi moji bili upravljeni da èuvam naredbe tvoje!
6 Tunc non confundar, cum perspexero in omnibus mandatis tuis.
Onda se ne bih postidio, pazeæi na zapovijesti tvoje;
7 Confitebor tibi in directione cordis: in eo quod didici iudicia iustitiae tuae.
Hvalio bih te s pravijem srcem, uèeæi se pravednijem zakonima tvojim.
8 Iustificationes tuas custodiam: non me derelinquas usquequaque.
Èuvaæu naredbe tvoje, nemoj me ostaviti sasvijem.
9 BETH. In quo corrigit adolescentior viam suam? in custodiendo sermones tuos.
Kako æe mladiæ oèistiti put svoj? Vladajuæi se po tvojim rijeèima.
10 In toto corde meo exquisivi te: ne repellas me a mandatis tuis.
Svijem srcem svojim tražim tebe, ne daj mi da zaðem od zapovijesti tvojih.
11 In corde meo abscondi eloquia tua: ut non peccem tibi.
U srce svoje zatvorio sam rijeè tvoju, da ti ne griješim.
12 Benedictus es Domine: doce me iustificationes tuas.
Blagosloven si, Gospode! nauèi me naredbama svojim.
13 In labiis meis, pronunciavi omnia iudicia oris tui.
Ustima svojim javljam sve sudove usta tvojih.
14 In via testimoniorum tuorum delectatus sum, sicut in omnibus divitiis.
Na putu otkrivenja tvojih radujem se kao za veliko bogatstvo.
15 In mandatis tuis exercebor: et considerabo vias tuas.
O zapovijestima tvojim razmišljam, i pazim na putove tvoje.
16 In iustificationibus tuis meditabor: non obliviscar sermones tuos.
Naredbama tvojim tješim se, ne zaboravljam rijeèi tvoje.
17 GHIMEL. Retribue servo tuo, vivifica me: et custodiam sermones tuos.
Uèini milost sluzi svojemu, da bih živio i èuvao rijeè tvoju.
18 Revela oculos meos: et considerabo mirabilia de lege tua.
Otvori oèi moje, da bih vidio èudesa zakona tvojega;
19 Incola ego sum in terra: non abscondas a me mandata tua.
Gost sam na zemlji, nemoj sakriti od mene zapovijesti svojih.
20 Concupivit anima mea desiderare iustificationes tuas, in omni tempore.
Iznemože duša moja želeæi bez prestanka poznati sudove tvoje.
21 Increpasti superbos: maledicti qui declinant a mandatis tuis.
Ti si strašan prokletim oholicama, koje zastranjuju od zapovijesti tvojih.
22 Aufer a me opprobrium, et contemptum: quia testimonia tua exquisivi.
Odvrati od mene rug i sramotu, jer èuvam otkrivenja tvoja.
23 Etenim sederunt principes, et adversum me loquebantur: servus autem tuus exercebatur in iustificationibus tuis.
Sjede knezovi i dogovaraju se na mene; a sluga tvoj razmišlja o naredbama tvojim.
24 Nam et testimonia tua meditatio mea est: et consilium meum iustificationes tuae.
Otkrivenja su tvoja utjeha moja, savjetnici moji.
25 DALETH. Adhaesit pavimento anima mea: vivifica me secundum verbum tuum.
Duša moja leži u prahu; oživi me po rijeèi svojoj.
26 Vias meas enunciavi, et exaudisti me: doce me iustificationes tuas.
Kazujem putove svoje, i èuješ me; nauèi me naredbama svojim.
27 Viam iustificationum tuarum instrue me: et exercebor in mirabilibus tuis.
Urazumi me o putu zapovijesti svojih, i razmišljaæu o èudesima tvojim.
28 Dormitavit anima mea prae taedio: confirma me in verbis tuis.
Suze proliva duša moja od tuge, okrijepi me po rijeèi svojoj.
29 Viam iniquitatis amove a me: et de lege tua miserere mei.
Put lažni ukloni od mene i zakon svoj daruj mi.
30 Viam veritatis elegi: iudicia tua non sum oblitus.
Put istini izbrah, zakone tvoje tražim.
31 Adhaesi testimoniis tuis Domine: noli me confundere.
Prionuh za otkrivenja tvoja, Gospode; nemoj me osramotiti.
32 Viam mandatorum tuorum cucurri, cum dilatasti cor meum.
Putem zapovijesti tvojih trèim, jer si raširio srce moje.
33 HE. Legem pone mihi Domine viam iustificationum tuarum: et exquiram eam semper.
Pokaži mi, Gospode, put naredaba svojih, da ga se držim do kraja.
34 Da mihi intellectum, et scrutabor legem tuam: et custodiam illam in toto corde meo.
Urazumi me, i držaæu se zakona tvojega, i èuvati ga svijem srcem.
35 Deduc me in semitam mandatorum tuorum: quia ipsam volui.
Postavi me na stazu zapovijesti svojih, jer mi je ona omiljela.
36 Inclina cor meum in testimonia tua: et non in avaritiam.
Privij srce moje k otkrivenjima svojim, a ne k lakomstvu.
37 Averte oculos meos ne videant vanitatem: in via tua vivifica me.
Odvrati oèi moje da ne gledaju ništavila, putem svojim oživi me.
38 Statue servo tuo eloquium tuum, in timore tuo.
Ispuni sluzi svojemu rijeè svoju da te se boji.
39 Amputa opprobrium meum, quod suspicatus sum: quia iudicia tua iucunda.
Ukloni rug moj, kojega se plašim; jer su sudovi tvoji blagi.
40 Ecce concupivi mandata tua: in aequitate tua vivifica me.
Mile su mi zapovijesti tvoje, pravdom svojom oživi me.
41 VAU. Et veniat super me misericordia tua Domine: salutare tuum secundum eloquium tuum.
Neka doðe na me milost tvoja, Gospode, pomoæ tvoja po rijeèi tvojoj.
42 Et respondebo exprobrantibus mihi verbum: quia speravi in sermonibus tuis.
I ja æu odgovoriti onome koji me ruži; jer se uzdam u rijeè tvoju.
43 Et ne auferas de ore meo verbum veritatis usquequaque: quia in iudiciis tuis supersperavi.
Nemoj uzeti nigda od usta mojih rijeèi istine, jer èekam sudove tvoje.
44 Et custodiam legem tuam semper: in saeculum et in saeculum saeculi.
I èuvaæu zakon tvoj svagda, dovijeka i bez prestanka.
45 Et ambulabam in latitudine: quia mandata tua exquisivi.
Hodiæu slobodno, jer tražim zapovijesti tvoje.
46 Et loquebar in testimoniis tuis in conspectu regum: et non confundebar.
Govoriæu o otkrivenjima tvojim pred carevima, i neæu se stidjeti.
47 Et meditabar in mandatis tuis, quae dilexi.
Tješiæu se zapovijestima tvojim, koje ljubim.
48 Et levavi manus meas ad mandata tua, quae dilexi: et exercebor in iustificationibus tuis.
Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim.
49 ZAIN. Memor esto verbi tui servo tuo, in quo mihi spem dedisti.
Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam.
50 Haec me consolata est in humilitate mea: quia eloquium tuum vivificavit me.
U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava.
51 Superbi inique agebant usquequaque: a lege autem tua non declinavi.
Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega.
52 Memor fui iudiciorum tuorum a saeculo Domine: et consolatus sum.
Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se.
53 Defectio tenuit me, pro peccatoribus derelinquentibus legem tuam.
Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj.
54 Cantabiles mihi erant iustificationes tuae, in loco peregrinationis meae.
Naredbe su tvoje pjesma moja u putnièkom stanu mojem.
55 Memor fui nocte nominis tui Domine: et custodivi legem tuam.
Noæu pominjem ime tvoje, Gospode, i èuvam zakon tvoj.
56 Haec facta est mihi: quia iustificationes tuas exquisivi.
To je moje, da èuvam zapovijesti tvoje.
57 HETH. Portio mea Domine, dixi custodire legem tuam.
Dio moj ti si, Gospode; naumio sam èuvati rijeèi tvoje.
58 Deprecatus sum faciem tuam in toto corde meo: miserere mei secundum eloquium tuum.
Molim ti se iz svega srca, smiluj se na me po rijeèi svojoj.
59 Cogitavi vias meas: et converti pedes meos in testimonia tua.
Razmatram putove svoje, i obraæam noge svoje k otkrivenjima tvojim.
60 Paratus sum, et non sum turbatus: ut custodiam mandata tua.
Hitim, i ne zatežem se èuvati zapovijesti tvoje.
61 Funes peccatorum circumplexi sunt me: et legem tuam non sum oblitus.
Mreže bezbožnièke opkoliše me, ali zakona tvojega ne zaboravljam.
62 Media nocte surgebam ad confitendum tibi, super iudicia iustificationis tuae.
U po noæi ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje.
63 Particeps ego sum omnium timentium te: et custodientium mandata tua.
U zajednici sam sa svima koji se tebe boje i koji èuvaju zapovijesti tvoje.
64 Misericordia tua Domine plena est terra: iustificationes tuas doce me.
Dobrote je tvoje, Gospode, puna sva zemlja; naredbama svojim nauèi me.
65 TETH. Bonitatem fecisti cum servo tuo Domine, secundum verbum tuum.
Uèinio si dobro sluzi svojemu, Gospode, po rijeèi svojoj.
66 Bonitatem, et disciplinam, et scientiam doce me: quia mandatis tuis credidi.
Dobroj misli i znanju nauèi me, jer zapovijestima tvojim vjerujem.
67 Priusquam humiliarer ego deliqui: propterea eloquium tuum custodivi.
Prije stradanja svojega lutah, a sad èuvam rijeè tvoju.
68 Bonus es tu: et in bonitate tua doce me iustificationes tuas.
Ti si dobar, i dobro èiniš; nauèi me naredbama svojim.
69 Multiplicata est super me iniquitas superborum: ego autem in toto corde scrutabor mandata tua.
Oholi pletu na mene laž, ali se ja svijem srcem držim zapovijesti tvojih.
70 Coagulatum est sicut lac cor eorum: ego vero legem tuam meditatus sum.
Zadriglo je srce njihovo kao salo, a ja se tješim zakonom tvojim.
71 Bonum mihi quia humiliasti me: ut discam iustificationes tuas.
Dobro mi je što stradam, da se nauèim naredbama tvojim.
72 Bonum mihi lex oris tui, super millia auri, et argenti.
Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuæe zlata i srebra.
73 IOD. Manus tuae fecerunt me, et plasmaverunt me: da mihi intellectum, ut discam mandata tua.
Ruke tvoje stvorile su me i naèinile me; urazumi me, i nauèiæu se zapovijestima tvojim.
74 Qui timent te videbunt me, et laetabuntur: quia in verba tua supersperavi.
Koji se tebe boje, vidjeæe me, i radovaæe se što se uzdam u tvoju rijeè.
75 Cognovi Domine quia aequitas iudicia tua: et in veritate tua humiliasti me.
Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš.
76 Fiat misericordia tua ut consoletur me, secundum eloquium tuum servo tuo.
Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu.
77 Veniant mihi miserationes tuae, et vivam: quia lex tua meditatio mea est.
Neka doðe k meni milosrðe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja.
78 Confundantur superbi, quia iniuste iniquitatem fecerunt in me: ego autem exercebor in mandatis tuis.
Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim.
79 Convertantur mihi timentes te: et qui noverunt testimonia tua.
Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja.
80 Fiat cor meum immaculatum in iustificationibus tuis, ut non confundar.
Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim.
81 CAPH. Defecit in salutare tuum anima mea: et in verbum tuum supersperavi.
Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam.
82 Defecerunt oculi mei in eloquium tuum, dicentes: Quando consolaberis me?
Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti?
83 Quia factus sum sicut uter in pruina: iustificationes tuas non sum oblitus.
Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih.
84 Quot sunt dies servi tui: quando facies de persequentibus me iudicium?
Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone?
85 Narraverunt mihi iniqui fabulationes: sed non ut lex tua.
Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu.
86 Omnia mandata tua veritas: iniqui persecuti sunt me, adiuva me.
Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi.
87 Paulominus consummaverunt me in terra: ego autem non dereliqui mandata tua.
Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih.
88 Secundum misericordiam tuam vivifica me: et custodiam testimonia oris tui.
Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih.
89 LAMED. In aeternum Domine, verbum tuum permanet in caelo.
Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima,
90 In generatione et generationem veritas tua: fundasti terram, et permanet.
Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji.
91 Ordinatione tua perseverat dies: quoniam omnia serviunt tibi.
Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi.
92 Nisi quod lex tua meditatio mea est: tunc forte periissem in humilitate mea.
Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj.
93 In aeternum non obliviscar iustificationes tuas: quia in ipsis vivificasti me.
Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš.
94 Tuus sum ego, salvum me fac: quoniam iustificationes tuas exquisivi.
Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje.
95 Me expectaverunt peccatores ut perderent me: testimonia tua intellexi.
Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima.
96 Omnis consummationis vidi finem: latum mandatum tuum nimis.
Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka.
97 MEM. Quomodo dilexi legem tuam Domine? tota die meditatio mea est.
Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu.
98 Super inimicos meos prudentem me fecisti mandato tuo: quia in aeternum mihi est.
Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek.
99 Super omnes docentes me intellexi: quia testimonia tua meditatio mea est.
Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima.
100 Super senes intellexi: quia mandata tua quaesivi.
Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam.
101 Ab omni via mala prohibui pedes meos: ut custodiam verba tua.
Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju.
102 A iudiciis tuis non declinavi: quia tu legem posuisti mihi.
Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio.
103 Quam dulcia faucibus meis eloquia tua, super mel ori meo!
Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima!
104 A mandatis tuis intellexi: propterea odivi omnem viam iniquitatis.
Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.
105 NUN. Lucerna pedibus meis verbum tuum, et lumen semitis meis.
Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.
106 Iuravi, et statui custodire iudicia iustitiae tuae.
Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu.
107 Humiliatus sum usquequaque Domine: vivifica me secundum verbum tuum.
Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj.
108 Voluntaria oris mei beneplacita fac Domine: et iudicia tua doce me.
Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me.
109 Anima mea in manibus meis semper: et legem tuam non sum oblitus.
Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam.
110 Posuerunt peccatores laqueum mihi: et de mandatis tuis non erravi.
Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih.
111 Hereditate acquisivi testimonia tua in aeternum: quia exultatio cordis mei sunt.
Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu.
112 Inclinavi cor meum ad faciendas iustificationes tuas in aeternum, propter retributionem.
Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja.
113 SAMECH. Iniquos odio habui: et legem tuam dilexi.
Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim.
114 Adiutor, et susceptor meus es tu: et in verbum tuum supersperavi.
Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam.
115 Declinate a me maligni: et scrutabor mandata Dei mei.
Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega.
116 Suscipe me secundum eloquium tuum, et vivam: et non confundas me ab expectatione mea.
Ukrijepi me po rijeèi svojoj i biæu živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom.
117 Adiuva me, et salvus ero: et meditabor in iustificationibus tuis semper.
Utvrdi me, i spašæu se, i razmišljaæu o naredbama tvojim bez prestanka.
118 Sprevisti omnes discedentes a iudiciis tuis: quia iniusta cogitatio eorum.
Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž.
119 Praevaricantes reputavi omnes peccatores terrae: ideo dilexi testimonia tua.
Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja.
120 Confige timore tuo carnes meas: a iudiciis enim tuis timui.
Drkæe od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se.
121 AIN. Feci iudicium et iustitiam: non tradas me calumniantibus me.
Èinim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone.
122 Suscipe servum tuum in bonum: non calumnientur me superbi.
Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne èine sile oholi.
123 Oculi mei defecerunt in salutare tuum: et in eloquium iustitiae tuae.
Oèi moje èeznu za spasenjem tvojim i za rijeèju pravde tvoje.
124 Fac cum servo tuo secundum misericordiam tuam: et iustificationes tuas doce me.
Uèini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauèi me.
125 Servus tuus sum ego: da mihi intellectum, ut sciam testimonia tua.
Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaæu otkrivenja tvoja.
126 Tempus faciendi Domine: dissipaverunt legem tuam.
Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj.
127 Ideo dilexi mandata tua, super aurum et topazion.
Toga radi ljubim zapovijesti tvoje veæma nego zlato i drago kamenje.
128 Propterea ad omnia mandata tua dirigebar: omnem viam iniquam odio habui.
Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim.
129 PHE. Mirabilia testimonia tua: ideo scrutata est ea anima mea.
Divna su otkrivenja tvoja; zato ih èuva duša moja.
130 Declaratio sermonum tuorum illuminat: et intellectum dat parvulis.
Rijeèi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste.
131 Os meum aperui, et attraxi spiritum: quia mandata tua desiderabam.
Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih.
132 Aspice in me, et miserere mei, secundum iudicium diligentium nomen tuum.
Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje.
133 Gressus meos dirige secundum eloquium tuum: et non dominetur mei omnis iniustitia.
Tvrdi stope moje u rijeèi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom.
134 Redime me a calumniis hominum: ut custodiam mandata tua.
Izbavi me od nasilja ljudskoga, i èuvaæu zapovijesti tvoje.
135 Faciem tuam illumina super servum tuum: et doce me iustificationes tuas.
Svjetlošæu lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauèi me naredbama svojim.
136 Exitus aquarum deduxerunt oculi mei: quia non custodierunt legem tuam.
Oèi moje liju potoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega.
137 SADE. Iustus es Domine: et rectum iudicium tuum.
Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji.
138 Mandasti iustitiam testimonia tua: et veritatem tuam nimis.
Javio si pravdu u otkrivenjima svojim, i istinu cijelu.
139 Tabescere me fecit zelus meus: quia obliti sunt verba tua inimici mei.
Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje.
140 Ignitum eloquium tuum vehementer: et servus tuus dilexit illud.
Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi.
141 Adolescentulus sum ego, et contemptus: iustificationes tuas non sum oblitus.
Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam.
142 Iustitia tua, iustitia in aeternum: et lex tua veritas.
Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina.
143 Tribulatio, et angustia invenerunt me: mandata tua meditatio mea est.
Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja.
144 Aequitas testimonia tua in aeternum: intellectum da mihi, et vivam.
Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ.
145 COPH. Clamavi in toto corde meo, exaudi me Domine: iustificationes tuas requiram.
Vièem iz svega srca: usliši me, Gospode; saèuvaæu naredbe tvoje.
146 Clamavi ad te, salvum me fac: ut custodiam mandata tua.
Prizivam te, pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih.
147 Praeveni in maturitate, et clamavi: quia in verba tua supersperavi.
Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvoju èekam.
148 Praevenerunt oculi mei ad te diluculo: ut meditarer eloquia tua.
Pretjeèu oèi moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj.
149 Vocem meam audi secundum misericordiam tuam Domine: et secundum iudicium tuum vivifica me.
Èuj glas moj po milosti svojoj, Gospode; po sudu svojemu oživi me.
150 Appropinquaverunt persequentes me iniquitati: a lege autem tua longe facti sunt.
Prikuèuju se koji ljube bezakonje; udaljili su se od zakona tvojega.
151 Prope es tu Domine: et omnes viae tuae veritas.
Ti si blizu, Gospode, i sve su zapovijesti tvoje istina.
152 Initio cognovi de testimoniis tuis: quia in aeternum fundasti ea.
Odavna znam za otkrivenja tvoja, da si ih postavio zavavijek.
153 RES. Vide humilitatem meam, et eripe me: quia legem tuam non sum oblitus.
Pogledaj nevolju moju, i izbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvojega.
154 Iudica iudicium meum, et redime me: propter eloquium tuum vivifica me.
Primi se stvari moje, i odbrani me; po rijeèi svojoj oživi me.
155 Longe a peccatoribus salus: quia iustificationes tuas non exquisierunt.
Daleko je od bezbožnika spasenje, jer se ne drže naredaba tvojih.
156 Misericordiae tuae multae Domine: secundum iudicium tuum vivifica me.
Milosrðe je tvoje, Gospode, veliko; po pravome sudu svom oživi me.
157 Multi qui persequuntur me, et tribulant me: a testimoniis tuis non declinavi.
Mnogo je protivnika mojih i neprijatelja mojih; ali ja ne otstupam od otkrivenja tvojih.
158 Vidi praevaricantes, et tabescebam: quia eloquia tua non custodierunt.
Vidim odmetnike, i mrsko mi je; jer ne èuvaju rijeèi tvoje.
159 Vide quoniam mandata tua dilexi Domine: in misericordia tua vivifica me.
Gledaj, kako ljubim zapovijesti tvoje, Gospode, po milosti svojoj oživi me.
160 Principium verborum tuorum, veritas: in aeternum omnia iudicia iustitiae tuae.
Osnova je rijeèi tvoje istina, i vjeèan je svaki sud pravde tvoje.
161 SIN. Principes persecuti sunt me gratis: et a verbis tuis formidavit cor meum.
Knezovi me gone ni za što, ali se srce moje boji rijeèi tvoje.
162 Laetabor ego super eloquia tua: sicut qui invenit spolia multa.
Radujem se rijeèi tvojoj kao onaj koji zadobije velik plijen.
163 Iniquitatem odio habui, et abominatus sum: legem autem tuam dilexi.
Mrzim na laž i gadim se na nju, ljubim zakon tvoj.
164 Septies in die laudem dixi tibi, super iudicia iustitiae tuae.
Sedam puta na dan hvalim te za sudove pravde tvoje.
165 Pax multa diligentibus legem tuam: et non est illis scandalum.
Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja.
166 Expectabam salutare tuum Domine: et mandata tua dilexi.
Èekam spasenje tvoje, Gospode, i zapovijesti tvoje izvršujem.
167 Custodivit anima mea testimonia tua: et dilexit ea vehementer.
Duša moja èuva otkrivenja tvoja, i ja ih ljubim veoma.
168 Servavi mandata tua, et testimonia tua: quia omnes viae meae in conspectu tuo.
Èuvam zapovijesti tvoje i otkrivenja; jer su svi putovi moji pred tobom.
169 TAU. Appropinquet deprecatio mea in conspectu tuo Domine: iuxta eloquium tuum da mihi intellectum.
Neka izaðe tužnjava moja preda te, Gospode! Po rijeèi svojoj urazumi me.
170 Intret postulatio mea in conspectu tuo: secundum eloquium tuum eripe me.
Neka doðe moljenje moje preda te! Po rijeèi svojoj izbavi me.
171 Eructabunt labia mea hymnum, cum docueris me iustificationes tuas.
Usta æe moja pjevati hvalu, kad me nauèiš naredbama svojim.
172 Pronunciabit lingua mea eloquium tuum: quia omnia mandata tua aequitas.
Jezik æe moj kazivati rijeè tvoju, jer su sve zapovijesti tvoje pravedne.
173 Fiat manus tua ut salvet me: quoniam mandata tua elegi.
Neka mi bude ruka tvoja u pomoæi; jer mi omilješe zapovijesti tvoje;
174 Concupivi salutare tuum Domine: et lex tua meditatio mea est.
Žedan sam spasenja tvojega, Gospode, i zakon je tvoj utjeha moja.
175 Vivet anima mea, et laudabit te: et iudicia tua adiuvabunt me.
Neka živi duša moja i tebe hvali, i sudovi tvoji neka mi pomogu.
176 Erravi, sicut ovis, quae periit: quaere servum tuum, quia mandata tua non sum oblitus.
Zaðoh kao ovca izgubljena: traži slugu svojega; jer zapovijesti tvojih ne zaboravih.
