Psalmorum 109
1 Psalmus David, in finem.
Bože, slavo moja, nemoj muèati,
2 Deus laudem meam ne tacueris: quia os peccatoris, et os dolosi super me apertum est.
Jer se usta bezbožnièka i usta lukava na me otvoriše; govore sa mnom jezikom lažljivijem.
3 Locuti sunt adversum me lingua dolosa, et sermonibus odii circumdederunt me: et expugnaverunt me gratis.
Rijeèima zlobnijem sa svijeh strana gone me, i oružaju se na me ni za što.
4 Pro eo ut me diligerent, detrahebant mihi: ego autem orabam.
Za ljubav moju ustaju na mene, a ja se molim.
5 Et posuerunt adversum me mala pro bonis: et odium pro dilectione mea.
Vraæaju mi zlo za dobro, i mržnju za ljubav moju.
6 Constitue super eum peccatorem: et diabolus stet a dextris eius.
Postavi nad njim starješinu bezbožnika, i protivnik neka mu stane s desne strane.
7 Cum iudicatur, exeat condemnatus. et oratio eius fiat in peccatum.
Kad se stane suditi, neka izaðe kriv, i molitva njegova neka bude grijeh.
8 Fiant dies eius pauci: et episcopatum eius accipiat alter.
Neka budu dani njegovi kratki, i vlast njegovu neka dobije drugi.
9 Fiant filii eius orphani: et uxor eius vidua.
Djeca njegova nek budu sirote, i žena njegova udovica.
10 Nutantes transferantur filii eius, et mendicent: et eiiciantur de habitationibus suis.
Djeca njegova nek se potucaju i prose, i neka traže hljeba izvan svojih pustolina.
11 Scrutetur foenerator omnem substantiam eius: et diripiant alieni labores eius.
Neka mu uzme dužnik sve što ima, i neka razgrabe tuðini muku njegovu.
12 Non sit illi adiutor: nec sit qui misereatur pupillis eius.
Nek se ne naðe niko ko bi ga ljubio, ni ko bi se smilovao na sirote njegove.
13 Fiant nati eius in interitum: in generatione una deleatur nomen eius.
Natražje njegovo nek se zatre, u drugom koljenu neka pogine ime njihovo.
14 In memoriam redeat iniquitas patrum eius in conspectu Domini: et peccatum matris eius non deleatur.
Bezakonje starijeh njegovijeh nek se spomene u Gospoda, i grijeh matere njegove nek se ne izbriše.
15 Fiant contra Dominum semper, et dispereat de terra memoria eorum:
Neka budu svagda pred Gospodom, i on neka istrijebi spomen njihov na zemlji;
16 pro eo quod non est recordatus facere misericordiam.
Zato što se nije sjeæao èiniti milost, nego je gonio èovjeka ništega i ubogoga, i tužnome u srcu tražio smrt.
17 Et persecutus est hominem inopem, et mendicum, et compunctum corde mortificare.
Ljubio je kletvu, neka ga i stigne; nije mario za blagoslov, neka i otide od njega.
18 Et dilexit maledictionem, et veniet ei: et noluit benedictionem, et elongabitur ab eo. Et induit maledictionem sicut vestimentum, et intravit sicut aqua in interiora eius, et sicut oleum in ossibus eius.
Nek se obuèe u kletvu kao u haljinu, i ona nek uðe u njega kao voda, i kao ulje u kosti njegove.
19 Fiat ei sicut vestimentum, quo operitur: et sicut zona, qua semper praecingitur.
Nek mu ona bude kao haljina, u koju se oblaèi, i kao pojas, kojim se svagda paše.
20 Hoc opus eorum, qui detrahunt mihi apud Dominum: et qui loquuntur mala adversus animam meam.
Taka plata nek bude od Gospoda onima koji me nenavide, i koji govore zlo na dušu moju.
21 Et tu Domine, Domine, fac mecum propter nomen tuum: quia suavis est misericordia tua. Libera me
A meni, Gospode, Gospode, uèini što prilièi imenu tvojemu. Ti si dobar, milošæu svojom izbavi me.
22 quia egenus, et pauper ego sum: et cor meum conturbatum est intra me.
Jer sam nevoljan i ništ, i srce je moje ranjeno u meni.
23 Sicut umbra cum declinat, ablatus sum: et excussus sum sicut locustae.
Nestaje me kao sjena, kad se odmièe; tjeraju me kao skakavce.
24 Genua mea infirmata sunt a ieiunio: et caro mea immutata est propter oleum.
Koljena moja iznemogoše od posta, i tijelo moje omrša.
25 Et ego factus sum opprobrium illis: viderunt me, et moverunt capita sua.
Postadoh potsmijeh njima; videæi me mašu glavom svojom.
26 Adiuva me Domine Deus meus: salvum me fac propter misericordiam tuam.
Pomozi mi, Gospode, Bože moj, spasi me po milosti svojoj.
27 Et sciant quia manus tua haec: et tu Domine fecisti eam.
Neka poznadu da je ovo tvoja ruka, i ti, Gospode, da si ovo uèinio.
28 Maledicent illi, et tu benedices: qui insurgunt in me, confundantur: servus autem tuus laetabitur.
Oni kunu, a ti blagoslovi; ustaju, ali nek se postide, i sluga se tvoj obraduje.
29 Induantur qui detrahunt mihi, pudore: et operiantur sicut diploide confusione sua.
Nek se protivnici moji obuku u sramotu, i kao haljinom nek se pokriju stidom svojim.
30 Confitebor Domino nimis in ore meo: et in medio multorum laudabo eum.
Hvaliæu Gospoda veoma ustima svojima, i usred mnogih slaviæu ga,
31 Quia astitit a dextris pauperis, ut salvam faceret a persequentibus animam meam.
Jer stoji s desne strane ubogome, da bi ga spasao od onijeh koji osuðuju dušu njegovu.
