Psalmorum 105
1 Alleluia. Confitemini Domino, et invocate nomen eius: annunciate inter gentes opera eius.
Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova.
2 Cantate ei, et psallite ei: narrate omnia mirabilia eius.
Pjevajte mu i slavite ga; kazujte sva èudesa njegova.
3 Laudamini in nomine sancto eius: laetetur cor quaerentium Dominum.
Hvalite se svetijem imenom njegovijem; nek se veseli srce onijeh koji traže Gospoda.
4 Quaerite Dominum, et confirmamini: quaerite faciem eius semper.
Tražite Gospoda i silu njegovu, tražite lice njegovo bez prestanka.
5 Mementote mirabilium eius, quae fecit: prodigia eius, et iudicia oris eius.
Pamtite èudesa njegova koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh.
6 Semen Abraham, servi eius: filii Iacob electi eius.
Sjeme Avramovo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi.
7 Ipse Dominus Deus noster: in universa terra iudicia eius.
On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi.
8 Memor fuit in saeculum testamenti sui: verbi, quod mandavit in mille generationes:
Pamti uvijek zavjet svoj, rijeè, koju je dao na tisuæu koljena,
9 Quod disposuit ad Abraham: et iuramenti sui ad Isaac:
Što je zavjetovao Avramu, i za što se kleo Isaku.
10 Et statuit illud Iacob in praeceptum: et Israel in testamentum aeternum:
To je postavio Jakovu za zakon, i Izrailju za zavjet vjeèni,
11 Dicens: Tibi dabo Terram Chanaan, funiculum hereditatis vestrae.
Govoreæi: tebi æu dati zemlju Hanansku u našljedni dio.
12 Cum essent numero brevi, paucissimi et incolae eius:
Tada ih još bijaše malo na broj, bijaše ih malo, i bjehu došljaci.
13 Et pertransierunt de gente in gentem, et de regno ad populum alterum.
Iðahu od naroda do naroda, iz jednoga carstva k drugome plemenu.
14 Non reliquit hominem nocere eis: et corripuit pro eis reges.
Ne dade nikome da im naudi, i karaše za njih careve:
15 Nolite tangere christos meos: et in prophetis meis nolite malignari.
“Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne èinite zla.”
16 Et vocavit famem super terram: et omne firmamentum panis contrivit.
I pusti glad na onu zemlju; i potr sav hljeb što je za hranu.
17 Misit ante eos virum: in servum venundatus est Ioseph.
Posla pred njima èovjeka; u roblje prodan bi Josif.
18 Humiliaverunt in compedibus pedes eius, ferrum pertransiit animam eius,
Okovima stegoše noge njegove, gvožðe tištaše dušu njegovu,
19 donec veniret verbum eius. Eloquium Domini inflammavit eum:
Dok se steèe rijeè njegova, i rijeè Gospodnja proslavi ga.
20 misit rex, et solvit eum; princeps populorum, et dimisit eum.
Posla car i odriješi ga; gospodar nad narodima, i pusti ga.
21 Constituit eum dominum domus suae: et principem omnis possessionis suae:
Postavi ga gospodarem nad domom svojim, i zapovjednikom nad svijem što imaše.
22 Ut erudiret principes eius sicut semetipsum: et senes eius prudentiam doceret.
Da vlada nad knezovima njegovijem po svojoj volji, i starješine njegove urazumljuje.
23 Et intravit Israel in Aegyptum: et Iacob accola fuit in Terra Cham.
Tada doðe Izrailj u Misir, i Jakov se preseli u zemlju Hamovu.
24 Et auxit populum suum vehementer: et firmavit eum super inimicos eius.
I namnoži Bog narod svoj i uèini ga jaèega od neprijatelja njegovijeh.
25 Convertit cor eorum ut odirent populum eius: et dolum facerent in servos eius.
Prevrnu se srce njihovo te omrznuše na narod njegov, i èiniše lukavstvo slugama njegovijem.
26 Misit Moysen servum suum: Aaron, quem elegit ipsum.
Posla Mojsija, slugu svojega, Arona izbranika svojega.
27 Posuit in eis verba signorum suorum, et prodigiorum in Terra Cham.
Pokazaše meðu njima èudotvornu silu njegovu i znake njegove u zemlji Hamovoj.
28 Misit tenebras, et obscuravit: et non exacerbavit sermones suos.
Pusti mrak i zamraèi, i ne protiviše se rijeèi njegovoj.
29 Convertit aquas eorum in sanguinem: et occidit pisces eorum.
Pretvori vodu njihovu u krv, i pomori ribu njihovu.
30 Edidit terra eorum ranas in penetralibus regum ipsorum.
Provre zemlja njihova žabama, i klijeti careva njihovijeh.
31 Dixit, et venit cynomyia: et cinifes in omnibus finibus eorum.
Reèe, i doðoše bubine, uši po svijem krajevima njihovijem.
32 Posuit pluvias eorum grandinem: ignem comburentem in terra ipsorum.
Mjesto dažda posla na njih grad, živi oganj na zemlju njihovu.
33 Et percussit vineas eorum, et ficulneas eorum: et contrivit lignum finium eorum.
I pobi èokote njihove i smokve njihove, i potr drveta u krajevima njihovijem.
34 Dixit, et venit locusta, et bruchus, cuius non erat numerus:
Reèe, i doðoše skakavci i gusjenice nebrojene;
35 Et comedit omne foenum in terra eorum: et comedit omnem fructum terrae eorum.
I izjedoše svu travu po zemlji njihovoj, i pojedoše rod u polju njihovu.
36 Et percussit omne primogenitum in terra eorum: primitias omnis laboris eorum.
I pobi sve prvence u zemlji njihovoj, prvine svakoga truda njihova.
37 Et eduxit eos cum argento et auro: et non erat in tribubus eorum infirmus.
Izvede Izrailjce sa srebrom i zlatom, i ne bješe sustala u plemenima njihovijem.
38 Laetata est Aegyptus in profectione eorum: quia incubuit timor eorum super eos.
Obradova se Misir izlasku njihovu, jer strah njihov bješe na nj pao.
39 Expandit nubem in protectionem eorum, et ignem ut luceret eis per noctem.
Razastrije im oblak za pokrivaè, i oganj da svijetli noæu.
40 Petierunt, et venit coturnix: et pane caeli saturavit eos.
Moliše, i posla im prepelice, i hljebom ih nebeskim hrani.
41 Dirupit petram, et fluxerunt aquae: abierunt in sicco flumina;
Otvori kamen i proteèe voda, rijeke protekoše po suhoj pustinji.
42 Quoniam memor fuit verbi sancti sui, quod habuit ad Abraham puerum suum.
Jer se opominjaše svete rijeèi svoje k Avramu, sluzi svojemu.
43 Et eduxit populum suum in exultatione, et electos suos in laetitia.
I izvede narod svoj u radosti, izbrane svoje u veselju.
44 Et dedit illis regiones gentium: et labores populorum possederunt:
I dade im zemlju naroda i trud tuðinaca u našljedstvo.
45 Ut custodiant iustificationes eius, et legem eius requirant.
Da bi èuvali zapovijesti njegove, i zakone njegove pazili. Aliluja.
