Psalmorum 102
1 Oratio inopis, cum augeretur, Cum anxius fuerit, et in conspectu Domini effunderet precem suam. Domine exaudi orationem meam: et clamor meus ad te veniat.
Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te.
2 Non avertas faciem tuam a me: in quacumque die tribulor, inclina ad me aurem tuam. In quacumque die invocavero te, velociter exaudi me.
Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me.
3 Quia defecerunt sicut fumus dies mei: et ossa mea sicut cremium aruerunt.
Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe.
4 Percussus sum ut foenum, et aruit cor meum: quia oblitus sum comedere panem meum.
Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj.
5 A voce gemitus mei adhaesit os meum carni meae.
Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje.
6 Similis factus sum pellicano solitudinis: factus sum sicut nycticorax in domicilio.
Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama.
7 Vigilavi, et factus sum sicut passer solitarius in tecto.
Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu.
8 Tota die exprobrabant mihi inimici mei: et qui laudabant me adversum me iurabant.
Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju.
9 Quia cinerem tamquam panem manducabam, et potum meum cum fletu miscebam.
Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama
10 A facie irae indignationis tuae: quia elevans allisisti me.
Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me.
11 Dies mei sicut umbra declinaverunt: et ego sicut foenum arui.
Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se.
12 Tu autem Domine in aeternum permanes: et memoriale tuum in generatione et generationem.
A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.
13 Tu exurgens misereberis Sion: quia tempus miserendi eius, quia venit tempus.
Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme;
14 Quoniam placuerunt servis tuis lapides eius: et terrae eius miserebuntur.
Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale.
15 Et timebunt Gentes nomen tuum Domine, et omnes reges terrae gloriam tuam.
Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove;
16 Quia aedificavit Dominus Sion: et videbitur in gloria sua.
Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj;
17 Respexit in orationem humilium: et non sprevit precem eorum.
Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove.
18 Scribantur haec in generatione altera: et populus, qui creabitur, laudabit Dominum:
Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda,
19 Quia prospexit de excelso sancto suo: Dominus de caelo in terram aspexit:
Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju,
20 Ut audiret gemitus compeditorum: ut solveret filios interemptorum:
Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne;
21 Ut annuncient in Sion nomen Domini: et laudem eius in Ierusalem.
Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu,
22 In conveniendo populos in unum, et reges ut serviant Domino.
Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu.
23 Respondit ei in via virtutis suae: Paucitatem dierum meorum nuncia mihi.
Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje.
24 Ne revoces me in dimidio dierum meorum: in generatione et generationem anni tui.
Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena.
25 Initio tu Domine terram fundasti: et opera manuum tuarum sunt caeli.
Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih.
26 Ipsi peribunt, tu autem permanes: et omnes sicut vestimentum veterascent. Et sicut opertorium mutabis eos, et mutabuntur:
To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se.
27 tu autem idem ipse es, et anni tui non deficient.
Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi.
28 Filii servorum tuorum habitabunt: et semen eorum in saeculum dirigetur.
Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim.
