Proverbiorum 6
1 Fili mi, si spoponderis pro amico tuo, defixisti apud extraneum manum tuam,
Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,
2 illaqueatus es verbis oris tui, et captus propriis sermonibus.
vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;
3 Fac ergo quod dico fili mi, et temetipsum libera: quia incidisti in manum proximi tui. Discurre, festina, suscita amicum tuum:
učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga.
4 ne dederis somnum oculis tuis, nec dormitent palpebrae tuae.
Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama;
5 Eruere quasi damula de manu, et quasi avis de manu aucupis.
otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.
6 Vade ad formicam o piger, et considera vias eius, et disce sapientiam:
Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:
7 quae cum non habeat ducem, nec praeceptorem, nec principem,
on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika,
8 parat in aestate cibum sibi, et congregat in messe quod comedat.
ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.
9 Usquequo piger dormies? quando consurges e somno tuo?
A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?
10 Paululum dormies, paululum dormitabis, paululum conseres manus ut dormias:
Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak
11 et veniet tibi quasi viator, egestas, et pauperies quasi vir armatus. Si vero impiger fueris, veniet ut fons messis tua, et egestas longe fugiet a te.
i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.
12 Homo apostata, vir inutilis, graditur ore perverso,
Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;
13 annuit oculis, terit pede, digito loquitur,
namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;
14 pravo corde machinatur malum, et omni tempore iurgia seminat.
prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.
15 huic extemplo veniet perditio sua, et subito conteretur, nec habebit ultra medicinam.
Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.
16 Sex sunt, quae odit Dominus, et septimum detestatur anima eius:
Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:
17 Oculos sublimes, linguam mendacem, manus effundentes innoxium sanguinem,
ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,
18 cor machinans cogitationes pessimas, pedes veloces ad currendum in malum,
srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,
19 proferentem mendacia testem fallacem, et eum, qui seminat inter fratres discordias.
lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.
20 Conserva fili mi praecepta patris tui, et ne dimittas legem matris tuae.
Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.
21 Liga ea in corde tuo iugiter, et circumda gutturi tuo.
Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;
22 Cum ambulaveris, gradiantur tecum: cum dormieris, custodiant te, et evigilans loquere cum eis.
da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.
23 quia mandatum lucerna est, et lex lux, et via vitae increpatio disciplinae:
Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;
24 ut custodiant te a muliere mala, et a blanda lingua extraneae.
da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.
25 Non concupiscat pulchritudinem eius cor tuum, nec capiaris nutibus illius:
Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,
26 pretium enim scorti vix est unius panis: mulier autem viri pretiosam animam capit.
jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.
27 Numquid potest homo abscondere ignem in sinu suo, ut vestimenta illius non ardeant?
Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?
28 aut ambulare super prunas, ut non comburantur plantae eius?
Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?
29 sic qui ingreditur ad mulierem proximi sui, non erit mundus cum tetigerit eam.
Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.
30 Non grandis est culpa, cum quis furatus fuerit: ut esurientem impleat animam:
Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:
31 deprehensus tamen reddet septuplum, et omnem substantiam domus suae tradet.
uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje.
32 Qui autem adulter est, propter cordis inopiam perdet animam suam:
Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.
33 turpitudinem et ignominiam congregat sibi, et opprobrium illius non delebitur.
Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.
34 quia zelus et furor viri non parcet in die vindictae,
Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan;
35 nec acquiescet cuiusquam precibus, nec suscipiet pro redemptione dona plurima.
ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.
