Proverbiorum 5
1 Fili mi, attende ad sapientiam meam, et prudentiae meae inclina aurem tuam,
Sine moj, slušaj mudrost moju, k razumu mojemu prigni uho svoje,
2 ut custodias cogitationes, et disciplinam labia tua conservent. Ne attendas fallaciae mulieris.
Da se držiš razboritosti, i usne tvoje da hrane znanje.
3 favus enim distillans labia meretricis, et nitidius oleo guttur eius.
Jer s usana tuðe žene kaplje med, i grlo joj je mekše od ulja;
4 novissima autem illius amara quasi absinthium, et acuta quasi gladius biceps.
Ali joj je pošljedak gorak kao pelen, oštar kao maè s obje strane oštar.
Noge joj slaze k smrti, do pakla dopiru koraci njezini. (Sheol h7585)
6 Per semitam vitae non ambulant, vagi sunt gressus eius, et investigabiles.
Da ne bi mjerio puta životnoga, savijaju se staze njezine da ne znaš.
7 Nunc ergo fili mi audi me, et ne recedas a verbis oris mei.
Zato, djeco, poslušajte mene, i ne otstupajte od rijeèi usta mojih.
8 Longe fac ab ea viam tuam, et ne appropinques foribus domus eius.
Neka je daleko od nje put tvoj, i ne približuj se k vratima kuæe njezine,
9 Ne des alienis honorem tuum, et annos tuos crudeli.
Da ne bi dao drugima slave svoje i godina svojih nemilostivome,
10 ne forte implentur extranei viribus tuis, et labores tui sint in domo aliena,
Da se ne bi tuðinci nasitili tvojega blaga i trud tvoj da ne bi bio u tuðoj kuæi,
11 et gemas in novissimis, quando consumpseris carnes tuas et corpus tuum, et dicas:
I da ne ridaš na pošljedak, kad se stroši meso tvoje i tijelo tvoje,
12 Cur detestatus sum disciplinam, et increpationibus non acquievit cor meum,
I reèeš: kako mrzih na nastavu, i kako srce moje prezira karanje!
13 nec audivi vocem docentium me, et magistris non inclinavi aurem meam?
I ne poslušah glasa uèitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me uèahu!
14 Pene fui in omni malo, in medio ecclesiae et synagogae.
Umalo ne zapadoh u svako zlo usred zbora i skupštine.
15 Bibe aquam de cisterna tua, et fluenta putei tui:
Pij vodu iz svojega studenca i što teèe iz tvojega izvora.
16 Deriventur fontes tui foras, et in plateis aquas tuas divide.
Neka se razlivaju tvoji izvori na polje, i potoci po ulicama.
17 Habeto eas solus, nec sint alieni participes tui.
Imaj ih sam za se, a ne tuðin s tobom.
18 Sit vena tua benedicta, et laetare cum muliere adolescentiae tuae:
Blagosloven da je izvor tvoj, i veseli se ženom mladosti svoje;
19 cerva charissima, et gratissimus hinnulus. ubera eius inebrient te in omni tempore, in amore eius delectare iugiter.
Neka ti je kao košuta mila i kao srna ljupka; dojke njezine neka te opijaju u svako doba, u ljubavi njezinoj posræi jednako.
20 Quare seduceris fili mi ab aliena, et foveris in sinu alterius?
A zašto bi, sine, posrtao za tuðinkom i golio njedra tuðoj,
21 Respicit Dominus vias hominis, et omnes gressus eius considerat.
Kad su pred oèima Gospodu putovi svaèiji, i mjeri sve staze njegove?
22 Iniquitates suas capiunt impium, et funibus peccatorum suorum constringitur.
Bezbožnika æe uhvatiti njegova bezakonja, i u uža grijeha svojih zaplešæe se;
23 Ipse morietur, quia non habuit disciplinam, et in multitudine stultitiae suae decipietur.
Umrijeæe bez nastave, i od mnoštva ludosti svoje lutaæe.
