< Proverbiorum 29 >

1 Viro, qui corripientem dura cervice contemnit, repentinus ei superveniet interitus: et eum sanitas non sequetur.
Èovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput æe propasti, da neæe biti lijeka.
2 In multiplicatione iustorum laetabitur vulgus: cum impii sumpserint principatum, gemet populus.
Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod.
3 Vir, qui amat sapientiam, laetificat patrem suum: qui autem nutrit scorta, perdet substantiam.
Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro.
4 Rex iustus erigit terram, vir avarus destruet eam.
Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je.
5 Homo, qui blandis, fictisque sermonibus loquitur amico suo, rete expandit gressibus eius.
Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem.
6 Peccantem virum iniquum involvet laqueus: et iustus laudabit atque gaudebit.
U grijehu je zla èovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se.
7 Novit iustus causam pauperum: impius ignorat scientiam.
Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna.
8 Homines pestilentes dissipant civitatem: sapientes vero avertunt furorem.
Potsmjevaèi raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev.
9 Vir sapiens, si cum stulto contenderit, sive irascatur, sive rideat, non inveniet requiem.
Mudar èovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira.
10 Viri sanguinum oderunt simplicem: iusti autem quaerunt animam eius.
Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu.
11 Totum spiritum suum profert stultus: sapiens differt, et reservat in posterum.
Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag.
12 Princeps, qui libenter audit verba mendacii, omnes ministros habet impios.
Koji knez sluša lažne rijeèi, sve su mu sluge bezbožne.
13 Pauper, et creditor obviaverunt sibi: utriusque illuminator est Dominus.
Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oèi.
14 Rex, qui iudicat in veritate pauperes, thronus eius in aeternum firmabitur.
Koji car pravo sudi siromasima, njegov æe prijesto stajati dovijeka.
15 Virga atque correptio tribuit sapientiam: puer autem, qui dimittitur voluntati suae, confundit matrem suam.
Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju.
16 In multiplicatione impiorum multiplicabuntur scelera: et iusti ruinas eorum videbunt.
Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici æe vidjeti propast njihovu.
17 Erudi filium tuum, et refrigerabit te, et dabit delicias animae tuae.
Karaj sina svojega, i smiriæe te, i uèiniæe milinu duši tvojoj.
18 Cum prophetia defecerit, dissipabitur populus: qui vero custodit legem, beatus est.
Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu!
19 Servus verbis non potest erudiri: quia quod dicis intelligit, et respondere contemnit.
Rijeèima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša.
20 Vidisti hominem velocem ad loquendum? stultitia magis speranda est, quam illius correptio.
Jesi li vidio èovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega.
21 Qui delicate a pueritia nutrit servum suum, postea sentiet eum contumacem.
Ako ko mazi slugu od malena, on æe najposlije biti sin.
22 Vir iracundus provocat rixas: et qui ad indignandum facilis est, erit ad peccandum proclivior.
Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, i ko je naprasit, mnogo griješi.
23 Superbum sequitur humilitas: et humilem spiritu suscipiet gloria.
Oholost ponižuje èovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu.
24 Qui cum fure participat, odit animam suam: adiurantem audit, et non indicat.
Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, èuje prokletstvo i ne prokazuje.
25 Qui timet hominem, cito corruet: qui sperat in Domino, sublevabitur.
Strašiv èovjek meæe sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biæe u visokom zaklonu.
26 Multi requirunt faciem principis: et iudicium a Domino egreditur singulorum.
Mnogi traže lice vladaoèevo, ali je od Gospoda sud svakome.
27 Abominantur iusti virum impium: et abominantur impii eos, qui in recta sunt via. Verbum custodiens filius, extra perditionem erit.
Pravednima je mrzak nepravednik, a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi.

< Proverbiorum 29 >