Proverbiorum 2
1 Fili mi, si susceperis sermones meos, et mandata mea absconderis penes te,
Sine moj, ako primiš rijeèi moje, i zapovijesti moje sahraniš kod sebe,
2 ut audiat sapientiam auris tua: inclina cor tuum ad cognoscendam prudentiam.
Da pazi uho tvoje na mudrost, i prigneš srce svoje k razumu,
3 Si enim sapientiam invocaveris, et inclinaveris cor tuum prudentiae:
Ako prizoveš mudrost, i k razumu podigneš glas svoj,
4 si quaesieris eam quasi pecuniam, et sicut thesauros effoderis illam:
Ako ga ustražiš kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro ustražiš;
5 tunc intelliges timorem Domini, et scientiam Dei invenies:
Tada æeš razumjeti strah Gospodnji, i poznanje Božije naæi æeš.
6 quia Dominus dat sapientiam: et ex ore eius prudentia, et scientia.
Jer Gospod daje mudrost, iz njegovijeh usta dolazi znanje i razum.
7 Custodiet rectorum salutem, et proteget gradientes simpliciter,
Èuva pravima što doista jest, štit je onima koji hode u bezazlenosti,
8 servans semitas iustitiae, et vias sanctorum custodiens.
Da bi se držali staza pravijeh, a on èuva put svetaca svojih.
9 Tunc intelliges iustitiam, et iudicium, et aequitatem, et omnem semitam bonam.
Tada æeš razumjeti pravdu i sud i što je pravo, i svaki dobri put.
10 Si intraverit sapientia cor tuum, et scientia animae tuae placuerit:
Kad doðe mudrost u srce tvoje, i znanje omili duši tvojoj,
11 consilium custodiet te, et prudentia servabit te,
Pomnjivost æe paziti na te, razum æe te èuvati,
12 ut eruaris a via mala, et ab homine, qui perversa loquitur:
Izbavljajuæi te od zla puta, od ljudi koji govore opake stvari,
13 qui relinquunt iter rectum, et ambulant per vias tenebrosas:
Koji ostavljaju prave pute da idu putovima mraènijem,
14 qui laetantur cum malefecerint, et exultant in rebus pessimis:
Koji se raduju zlo èineæi, i igraju u zlijem opaèinama;
15 quorum viae perversae sunt, et infames gressus eorum.
Kojih su putovi krivi, i sami su opaki na stazama svojim;
16 Ut eruaris a muliere aliena, et ab extranea, quae mollit sermones suos,
Izbavljajuæi te od žene tuðe, od tuðinke, koja laska svojim rijeèima,
17 et relinquit ducem pubertatis suae,
Koja ostavlja voða mladosti svoje, i zaboravlja zavjet Boga svojega.
18 et pacti Dei sui oblita est. inclinata est enim ad mortem domus eius, et ad inferos semitae ipsius. (questioned)
Jer k smrti vodi dom njezin, i k mrtvima staze njezine.
19 omnes, qui ingrediuntur ad eam, non revertentur, nec apprehendent semitas vitae.
Ko god uðe k njoj ne vraæa se, niti izlazi na put životni.
20 Ut ambules in via bona: et calles iustorum custodias.
Zato hodi putem dobrijeh, i drži se staza pravednièkih.
21 Qui enim recti sunt, habitabunt in terra, et simplices permanebunt in ea.
Jer æe pravednici nastavati na zemlji, i bezazleni æe ostati na njoj.
22 Impii vero de terra perdentur: et qui inique agunt, auferentur ex ea.
A bezbožni æe se istrijebiti sa zemlje, i bezakonici æe se išèupati iz nje.
