Proverbiorum 2
1 Fili mi, si susceperis sermones meos, et mandata mea absconderis penes te,
Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi,
2 ut audiat sapientiam auris tua: inclina cor tuum ad cognoscendam prudentiam.
i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru;
3 Si enim sapientiam invocaveris, et inclinaveris cor tuum prudentiae:
jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom;
4 si quaesieris eam quasi pecuniam, et sicut thesauros effoderis illam:
ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom -
5 tunc intelliges timorem Domini, et scientiam Dei invenies:
tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje.
6 quia Dominus dat sapientiam: et ex ore eius prudentia, et scientia.
Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.
7 Custodiet rectorum salutem, et proteget gradientes simpliciter,
On pravednicima pruža svoju pomoć, štit je onih koji hode u bezazlenosti.
8 servans semitas iustitiae, et vias sanctorum custodiens.
Jer on štiti staze pravde i čuva pute svojih pobožnika.
9 Tunc intelliges iustitiam, et iudicium, et aequitatem, et omnem semitam bonam.
Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra,
10 Si intraverit sapientia cor tuum, et scientia animae tuae placuerit:
jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu.
11 consilium custodiet te, et prudentia servabit te,
Oprez će paziti na te i razboritost će te čuvati:
12 ut eruaris a via mala, et ab homine, qui perversa loquitur:
da te izbavi od zla puta, od varava čovjeka,
13 qui relinquunt iter rectum, et ambulant per vias tenebrosas:
od onih koji ostavljaju staze poštenja te idu mračnim putovima;
14 qui laetantur cum malefecerint, et exultant in rebus pessimis:
koji se vesele čineći zlo i likuju u opačinama zloće;
15 quorum viae perversae sunt, et infames gressus eorum.
kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima;
16 Ut eruaris a muliere aliena, et ab extranea, quae mollit sermones suos,
da te izbavi od preljubnice i od tuđinke koja laska riječima;
17 et relinquit ducem pubertatis suae,
koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga
18 et pacti Dei sui oblita est. inclinata est enim ad mortem domus eius, et ad inferos semitae ipsius. (questioned)
jer joj kuća tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima.
19 omnes, qui ingrediuntur ad eam, non revertentur, nec apprehendent semitas vitae.
Tko god zalazi k njoj ne vraća se nikad i ne nalazi više putove života.
20 Ut ambules in via bona: et calles iustorum custodias.
Zato idi putem čestitih i drži se staza pravedničkih!
21 Qui enim recti sunt, habitabunt in terra, et simplices permanebunt in ea.
Jer samo će pravedni nastavati zemlju i bezazleni će ostati na njoj.
22 Impii vero de terra perdentur: et qui inique agunt, auferentur ex ea.
A opake će zbrisati sa zemlje i bogohulnike iščupati iz nje.
