Proverbiorum 19
1 Melior est pauper, qui ambulat in simplicitate sua, quam dives torquens labia sua, et insipiens.
Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman.
2 Ubi non est scientia animae, non est bonum: et qui festinus est pedibus, offendet.
Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotièe se.
3 Stultitia hominis supplantat gressus eius: et contra Deum fervet animo suo.
Ludost èovjeèija prevraæa put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda.
4 Divitiae addunt amicos plurimos: a paupere autem et hi, quos habuit, separantur.
Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov.
5 Testis falsus non erit impunitus: et qui mendacia loquitur, non effugiet.
Lažan svjedok neæe ostati bez kara, i ko govori laž, neæe uteæi.
6 Multi colunt personam potentis, et amici sunt dona tribuentis.
Mnogi ugaðaju knezu, i svak je prijatelj èovjeku podatljivu.
7 Fratres hominis pauperis oderunt eum: insuper et amici procul recesserunt ab eo. Qui tantum verba sectatur, nihil habebit:
Na siromaha mrze sva braæa njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; vièe za njima, ali ih nema.
8 qui autem possessor est mentis, diligit animam suam, et custos prudentiae inveniet bona.
Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naæi æe dobro.
9 Falsus testis non erit impunitus: et qui loquitur mendacia, peribit.
Svjedok lažan neæe ostati bez kara, i ko govori laž, poginuæe.
10 Non decent stultum deliciae: nec servum dominari principibus.
Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima.
11 Doctrina viri per patientiam noscitur: et gloria eius est iniqua praetergredi.
Razum zadržava èovjeka od gnjeva, i èast mu je mimoiæi krivicu.
12 Sicut fremitus leonis, ita et regis ira: et sicut ros super herbam, ita et hilaritas eius.
Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi.
13 Dolor patris, filius stultus: et tecta iugiter perstillantia, litigiosa mulier.
Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje.
14 Domus, et divitiae dantur a parentibus: a Domino autem proprie uxor prudens.
Kuæa i imanje našljeðuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.
15 Pigredo immittit soporem, et anima dissoluta esuriet.
Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaæe.
16 Qui custodit mandatum, custodit animam suam: qui autem negligit viam suam, mortificabitur.
Ko drži zapovijesti, èuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuæe.
17 Foeneratur Domino qui miseretur pauperis: et vicissitudinem suam reddet ei.
Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiæe mu za dobro njegovo.
18 Erudi filium tuum, ne desperes: ad interfectionem autem eius ne ponas animam tuam.
Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja.
19 Qui impatiens est, sustinebit damnum: et cum rapuerit, aliud apponet.
Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije veæma pokaraj.
20 Audi consilium, et suscipe disciplinam, ut sis sapiens in novissimis tuis.
Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar.
21 Multae cogitationes in corde viri: voluntas autem Domini permanebit.
Mnogo ima misli u srcu èovjeèijem, ali što Gospod naumi ono æe ostati.
22 Homo indigens misericors est: et melior est pauper quam vir mendax.
Želja èovjeku treba da je da èini milost, a bolji je siromah nego laža.
23 Timor Domini ad vitam: et in plenitudine commorabitur, absque visitatione pessimi.
Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo.
24 Abscondit piger manum suam sub ascella, nec ad os suum applicat eam.
Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je.
25 Pestilente flagellato stultus sapientior erit: si autem corripueris sapientem, intelliget disciplinam.
Udri potsmjevaèa da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku.
26 Qui affligit patrem, et fugit matrem, ignominiosus est et infelix.
Sin sramotan i prijekoran upropašæuje oca i odgoni mater.
27 Non cesses fili audire doctrinam, nec ignores sermones scientiae.
Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od rijeèi razumnijeh.
28 Testis iniquus deridet iudicium: et os impiorum devorat iniquitatem.
Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnièka proždiru nepravdu.
29 Parata sunt derisoribus iudicia: et mallei percutientes stultorum corporibus.
Gotovi su potsmjevaèima sudovi i bezumnicima boj na leða.
