Proverbiorum 18
1 Occasiones quaerit qui vult recedere ab amico: omni tempore erit exprobrabilis.
Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru.
2 Non recipit stultus verba prudentiae: nisi ea dixeris quae versantur in corde eius.
Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška.
3 Impius, cum in profundum venerit peccatorum, contemnit: sed sequitur eum ignominia et opprobrium.
Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.
4 Aqua profunda verba ex ore viri: et torrens redundans fons sapientiae.
Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva.
5 Accipere personam impii in iudicio non est bonum, ut declines a veritate iudicii.
Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu.
6 Labia stulti miscent se rixis: et os eius iurgia provocat.
Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce.
7 Os stulti contritio eius: et labia ipsius, ruina animae eius.
Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.
8 Verba bilinguis, quasi simplicia: et ipsa perveniunt usque ad interiora ventris. Pigrum deiicit timor: animae autem effeminatorum esurient.
Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.
9 Qui mollis et dissolutus est in opere suo, frater est sua opera dissipantis.
Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.
10 Turris fortissima, nomen Domini: ad ipsam currit iustus, et exaltabitur.
Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.
11 Substantia divitis urbs roboris eius, et quasi murus validus circumdans eum.
Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj.
12 Antequam conteratur, exaltatur cor hominis: et antequam glorificetur, humiliatur.
Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.
13 Qui prius respondet quam audiat, stultum se esse demonstrat, et confusione dignum.
Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu.
14 Spiritus viri sustentat imbecillitatem suam: spiritum vero ad irascendum facilem quis poterit sustinere?
Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?
15 Cor prudens possidebit scientiam: et auris sapientium quaerit doctrinam.
Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje.
16 Donum hominis dilatat viam eius, et ante principes spatium ei facit.
Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše.
17 Iustus, prior est accusator sui: venit amicus eius, et investigabit eum.
Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga.
18 Contradictiones comprimit sors, et inter potentes quoque diiudicat.
Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje.
19 Frater, qui adiuvatur a fratre, quasi civitas firma: et iudicia quasi vectes urbium.
Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi.
20 De fructu oris viri replebitur venter eius: et genimina labiorum ipsius saturabunt eum.
Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih.
21 Mors, et vita in manu linguae: qui diligunt eam, comedent fructus eius.
Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.
22 Qui invenit mulierem bonam, invenit bonum: et hauriet iucunditatem a Domino. Qui expellit mulierem bonam, expellit bonum: qui autem tenet adulteram, stultus est et insipiens.
Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve.
23 Cum obsecrationibus loquitur pauper: et dives effabitur rigide.
Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš.
24 Vir amicabilis ad societatem, magis amicus erit, quam frater.
Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.
