Proverbiorum 16
1 Hominis est animam praeparare: et Domini gubernare linguam.
Čovjek snuje u srcu, a od Jahve je što će jezik odgovoriti.
2 Omnes viae hominis patent oculis eius: spirituum ponderator est Dominus.
Čovjeku se svi njegovi putovi čine čisti, a Jahve ispituje duhove.
3 Revela Domino opera tua, et dirigentur cogitationes tuae.
Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje će se namisli ostvariti.
4 Universa propter semetipsum operatus est Dominus: impium quoque ad diem malum.
Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli.
5 Abominatio Domini est omnis arrogans: etiamsi manus ad manum fuerit, non est innocens. Initium viae bonae, facere iustitiam: accepta est autem apud Deum magis, quam immolare hostias.
Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.
6 Misericordia et veritate redimitur iniquitas: et in timore Domini declinatur a malo.
Ljubavlju se i vjernošću pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo.
7 Cum placuerint Domino viae hominis, inimicos quoque eius convertet ad pacem.
Kad su Jahvi mili putovi čovječji, i neprijatelje njegove miri s njim.
8 Melius est parum cum iustitia, quam multi fructus cum iniquitate.
Bolje je malo s pravednošću nego veliki dohoci s nepravdom.
9 Cor hominis disponit viam suam: sed Domini est dirigere gressus eius.
Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove.
10 Divinatio in labiis regis, in iudicio non errabit os eius.
Proročanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neće ogriješiti.
11 Pondus et statera iudicia Domini sunt: et opera eius omnes lapides sacculi.
Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.
12 Abominabiles regi qui agunt impie: quoniam iustitia firmatur solium.
Mrsko je kraljevima počiniti opačinu, jer se pravdom utvrđuje prijestolje.
13 Voluntas regum labia iusta: qui recta loquitur, diligetur:
Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori pravo.
14 Indignatio regis, nuncii mortis: et vir sapiens placabit eam.
Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar čovjek ublaži.
15 In hilaritate vultus regis, vita: et clementia eius quasi imber serotinus.
U kraljevu je vedru licu život, i njegova je milost kao oblak s kišom proljetnom.
16 Posside sapientiam, quia auro melior est: et acquire prudentiam, quia pretiosior est argento.
Probitačnije je steći mudrost nego zlato, i stjecati razbor dragocjenije je nego srebro.
17 Semita iustorum declinat mala: custos animae suae servat viam suam.
Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, čuva život svoj.
18 Contritionem praecedit superbia: et ante ruinam exaltatur spiritus.
Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.
19 Melius est humiliari cum mitibus, quam dividere spolia cum superbis.
Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.
20 Eruditus in verbo reperiet bona: et qui sperat in Domino, beatus est.
Tko pazi na riječ, nalazi sreću, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu.
21 Qui sapiens est corde, appellabitur prudens: et qui dulcis eloquio, maiora reperiet.
Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uvećavaju znanje.
22 Fons vitae eruditio possidentis: doctrina stultorum fatuitas.
Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost.
23 Cor sapientis erudiet os eius: et labiis eius addet gratiam.
Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava.
24 Favus mellis, composita verba: dulcedo animae, sanitas ossium.
Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima.
25 Est via quae videtur homini recta: et novissima eius ducunt ad mortem.
Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.
26 Anima laborantis laborat sibi, quia compulit eum os suum:
Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova.
27 Vir impius fodit malum, et in labiis eius ignis ardescit.
Bezočnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni.
28 Homo perversus suscitat lites: et verbosus separat principes.
Himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje.
29 Vir iniquus lactat amicum suum: et ducit eum per viam non bonam.
Nasilnik zavodi bližnjega svoga i navodi ga na rđav put.
30 Qui attonitis oculis cogitat prava, mordens labia sua perficit malum.
Tko očima namiguje, himbu smišlja, a tko usne stišće, već je smislio pakost.
31 Corona dignitatis senectus, quae in viis iustitiae reperietur.
Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.
32 Melior est patiens viro forti: et qui dominatur animo suo, expugnatore urbium.
Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.
33 Sortes mittuntur in sinum, sed a Domino temperantur.
U krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.
