Proverbiorum 15
1 Responsio mollis frangit iram: sermo durus suscitat furorem.
Odgovor blag utišava gnjev, a rijeè prijeka podiže srdnju.
2 Lingua sapientium ornat scientiam: os fatuorum ebullit stultitiam.
Jezik mudrijeh ljudi ukrašava znanje, a usta bezumnijeh prosipaju bezumlje.
3 In omni loco oculi Domini contemplantur bonos et malos.
Oèi su Gospodnje na svakom mjestu gledajuæi zle i dobre.
4 Lingua placabilis, lignum vitae: quae autem immoderata est, conteret spiritum.
Zdrav je jezik drvo životno, a opaèina s njega kršenje od vjetra.
5 Stultus irridet disciplinam patris sui: qui autem custodit increpationes, astutior fiet. In abundanti iustitia virtus maxima est: cogitationes autem impiorum eradicabuntur.
Lud se ruga nastavom oca svojega; a ko prima ukor, biva pametan.
6 Domus iusti plurima fortitudo: et in fructibus impii conturbatio.
U kuæi pravednikovoj ima mnogo blaga; a u dohotku je bezbožnikovu rasap.
7 Labia sapientium disseminabunt scientiam: cor stultorum dissimile erit.
Usne mudrijeh ljudi siju znanje, a srce bezumnièko ne èini tako.
8 Victimae impiorum abominabiles Domino: vota iustorum placabilia:
Žrtva je bezbožnièka gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je.
9 Abominatio est Domino via impii: qui sequitur iustitiam, diligitur ab eo.
Gad je Gospodu put bezbožnikov; a ko ide za pravdom, njega ljubi.
10 Doctrina mala deserentium viam vitae: qui increpationes odit, morietur.
Karanje je zlo onome ko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umrijeæe.
Pakao je i pogibao pred Gospodom, akamoli srca sinova èovjeèijih. (Sheol h7585)
12 Non amat pestilens eum, qui se corripit: nec ad sapientes graditur.
Potsmjevaè ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima.
13 Cor gaudens exhilarat faciem: in moerore animi deiicitur spiritus.
Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh.
14 Cor sapientis quaerit doctrinam: et os stultorum pascitur imperitia.
Srce razumno traži znanje, a usta bezumnijeh ljudi naslaðuju se bezumljem.
15 Omnes dies pauperis, mali: secura mens quasi iuge convivium.
Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako.
16 Melius est parum cum timore Domini, quam thesauri magni et insatiabiles.
Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom.
17 Melius est vocari ad olera cum charitate: quam ad vitulum saginatum cum odio.
Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja.
18 Vir iracundus provocat rixas: qui patiens est, mitigat suscitatas.
Èovjek gnjevljiv zameæe raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svaðu.
19 Iter pigrorum quasi sepes spinarum: via iustorum absque offendiculo.
Put je lijenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednijeh nasuta.
20 Filius sapiens laetificat patrem: et stultus homo despicit matrem suam.
Mudar je sin radost ocu, a èovjek bezuman prezire mater svoju.
21 Stultitia gaudium stulto: et vir prudens dirigit gressus suos.
Bezumlje je radost bezumniku, a razuman èovjek hodi pravo.
22 Dissipantur cogitationes ubi non est consilium: ubi vero sunt plures consiliarii, confirmantur.
Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika.
23 Laetatur homo in sententia oris sui: et sermo opportunus est optimus.
Raduje se èovjek odgovorom usta svojih, i rijeè u vrijeme kako je dobra!
Put k životu ide gore razumnome da se saèuva od pakla ozdo. (Sheol h7585)
25 Domum superborum demolietur Dominus: et firmos faciet terminos viduae.
Gospod raskopava kuæu ponositima, a meðu udovici utvrðuje.
26 Abominatio Domini cogitationes malae: et purus sermo pulcherrimus firmabitur ab eo.
Mrske su Gospodu misli zle, a besjede èistijeh mile su.
27 Conturbat domum suam qui sectatur avaritiam: qui autem odit munera, vivet. Per misericordiam et fidem purgantur peccata: per timorem autem Domini declinat omnis a malo.
Lakomac zatire svoju kuæu, a ko mrzi na poklone živ æe biti.
28 Mens iusti meditatur obedientiam: os impiorum redundat malis.
Srce pravednikovo premišlja šta æe govoriti, a usta bezbožnièka rigaju zlo.
29 Longe est Dominus ab impiis: et orationes iustorum exaudiet.
Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh èuje.
30 Lux oculorum laetificat animam: fama bona impinguat ossa.
Vid oèinji veseli srce, dobar glas goji kosti.
31 Auris, quae audit increpationes vitae, in medio sapientium commorabitur.
Uho koje sluša karanje životno nastavaæe meðu mudrima.
32 Qui abiicit disciplinam, despicit animam suam: qui autem acquiescit increpationibus, possessor est cordis.
Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman.
33 Timor Domini, disciplina sapientiae: et gloriam praecedit humilitas.
Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost.
