< Proverbiorum 13 >

1 Filius sapiens, doctrina patris: qui autem illusor est, non audit cum arguitur.
Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora.
2 De fructu oris sui homo satiabitur bonis: anima autem praevaricatorum iniqua.
Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje.
3 Qui custodit os suum, custodit animam suam: qui autem inconsideratus est ad loquendum, sentiet mala.
Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada.
4 Vult et non vult piger: anima autem operantium impinguabitur.
Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se.
5 Verbum mendax iustus detestabitur: impius autem confundit, et confundetur.
Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti.
6 Iustitia custodit innocentis viam: impietas autem peccatorem supplantat.
Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika.
7 Est quasi dives cum nihil habeat: et est quasi pauper, cum in multis divitiis sit.
Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago.
8 Redemptio animae viri, divitiae suae: qui autem pauper est, increpationem non sustinet.
Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje.
9 Lux iustorum laetificat: lucerna autem impiorum extinguetur.
Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se.
10 Inter superbos semper iurgia sunt: qui autem agunt omnia cum consilio, reguntur sapientia.
Od oholosti biva samo svaða, a koji primaju svjet, u njih je mudrost.
11 Substantia festinata minuetur: quae autem paulatim colligitur manu, multiplicabitur.
Blago koje se taštinom teèe umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava.
12 Spes, quae differtur, affligit animam: lignum vitae desiderium veniens.
Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno.
13 Qui detrahit alicui rei, ipse se in futurum obligat: qui autem timet praeceptum, in pace versabitur. Animae dolosae errant in peccatis: iusti autem misericordes sunt, et miserantur.
Ko prezire rijeè sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiæe mu se.
14 Lex sapientis fons vitae, ut declinet a ruina mortis.
Nauka je mudroga izvor životni da se saèuva prugala smrtnijeh.
15 Doctrina bona dabit gratiam: in itinere contemptorum vorago.
Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonièki hrapav.
16 Astutus omnia agit cum consilio: qui autem fatuus est, aperit stultitiam.
Svaki pametan èovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje.
17 Nuncius impii cadet in malum: legatus autem fidelis, sanitas.
Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek.
18 Egestas, et ignominia ei, qui deserit disciplinam: qui autem acquiescit arguenti, glorificabitur.
Siromaštvo i sramota doæi æe na onoga koji odbacuje nastavu; a ko èuva karanje, proslaviæe se.
19 Desiderium si compleatur, delectat animam: detestantur stulti eos, qui fugiunt mala.
Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla.
20 Qui cum sapientibus graditur, sapiens erit: amicus stultorum similis efficietur.
Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori.
21 Peccatores persequitur malum: et iustis retribuentur bona.
Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraæa dobro.
22 Bonus reliquit heredes filios, et nepotes: et custoditur iusto substantia peccatoris.
Dobar èovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje èuva se pravedniku.
23 Multi cibi in novalibus patrum: et aliis congregantur absque iudicio.
Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave.
24 Qui parcit virgae, odit filium suum: qui autem diligit illum, instanter erudit.
Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena.
25 Iustus comedit, et replet animam suam: venter autem impiorum insaturabilis.
Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.

< Proverbiorum 13 >